Očekivane prednosti autonomnih pomorskih sustava u usporedbi s konvencionalnim pomorskim sustavima su smanjeni operativni troškovi, manji rizik za operatere i povećana učinkovitost takvih sustava. Teško je procijeniti rizik novih tehnoloških sustava radi nepostojanja iskustva s tim sustavima i stoga nisu dostupni podaci za evaluaciju. Tri izazova u vezi s procjenom rizika složenih autonomnih pomorskih sustava su uključivanje softvera u procjenu rizika tehnoloških sustava, procjena uloge ljudskih operatera koji će nadzirati autonomne pomorske sustave i intervenirati ako je potrebno te dinamičnost morskog okoliša, odnosno vrijeme i stanje mora, koje je stalno promjenjivo. U radu je predstavljena Bayesova mreža kako bi se procijenila učinkovitost suradnje između čovjeka i autonomije, kao dio modela rizika za rad podvodnih autonomnih vozila. Preko Bayesove mreže prikazana je i procjena rizika u autonomnoj navigaciji s aspekta sigurnosti. Na kraju je preko modela prikazana procjena rizika za današnje brodove i brodove koji su autonomni s mogućnošću daljinskog upravljanja kako bi se vidjela razlika u upravljanju. Na današnjim brodovima upravljanje vrši posada na brodu, dok rad autonomnog broda nadzire operater daljinski s obale.