Materijali koje smatramo kao konstrukcijske materijale u bilo kakvom obliku tvorevina, izloženi su slučajnim promjenama koje su štetne odnosno procesima i pojavama koje umanjuju njihovu vrijednost uporabe. Od konstrukcijskih materijala želimo izvući ono najbolje, a to je da imaju nisku cijenu, odlična svojstva obrade i dobra mehanička svojstva, te da istovremeno štite od korozije. Takve promjene zahvaćaju konstrukcijske materijale od trenutka njihovog dobivanja pa sve do otpreme na otpad ili recikliranje. Takvo oštećivanje konstrukcijskih materijala nastoji se usporiti ili spriječiti mjerama i postupcima posebne tehnološke discipline, zaštite materijala koja se obično naziva površinskom zaštitom u koju spada i tema ovog rada, a to je toplinsko naštrcavanje materijala. Korozija je nenamjerni proces trošenja konstrukcijskih materijala uz pomoć kemijskog i biološkog djelovanja okoliša. Korozija je prirodni „namet“ na metalu koja uništava njega i njegove osobine. Ona može biti kemijska ili elektrokemijska, te može se pojaviti na jednom dijelu površine nekog metala ili čak cijelu njegovu površinu. Svi postupci koji se primjenjuju za zaštitu od korozije su veliki zagađivači okoliša. U današnje vrijeme mnogi postupci zaštite od korozije su zabranjeni zakonom zbog toga jer se u njima nalaze toksične tvari. U uvodnom dijelu pobliže je objašnjena sama definicija toplinskog naštrcavanja. Detaljno su opisani značaji toplinskog naštrcavanja u nekima od grana industrije gdje se i primjenjuje spomenuti postupak. Navedene su podjele toplinskog naštrcavanja i njegove međusobne usporedbe s obzirom na korištenu opremu, a onda prema vrsti dodanog materijala i naposljetku prema korištenom toplinskom izvoru.