Uvod i cilj: Vanjska procjena kvalitete sastavni je dio sustava za upravljanje kvalitetom medicinskobiokemijskih laboratorija. Osim prosudbe mjernih rezultata, vanjska procjena kvalitete ima za svrhu praćenje globalnih ciljeva harmonizacije i standardizacije mjernih postupaka (MP) koji se koriste u laboratorijima. Komutabilnost kontrolnih uzoraka nužan je preduvjet za valjanu prosudbu kvalitete prema jedinstvenoj ciljnoj vrijednosti. Komutabilni uzorci pokazuju jednaka svojstva kao i uzorci pacijenata u različitim MP. Komutabilnost se uobičajeno procjenjuje korištenjem regresijske analize i statističkih kriterija za prosudbu, ne uzimajući u obzir analitičke ciljeve kvalitete ispitivanog analita. Stoga je cilj ovog doktorskog rada postavljanje i validacija nove metode za prosudbu komutabilnosti kontrolnih uzoraka uzimajući u obzir postavljene analitičke ciljeve kvalitete u sklopu vanjske procjene kvalitete medicinsko-biokemijskih laboratorija . Materijali i metode. Medicinsko-biokemijskim laboratorijima koji sudjeluju u vanjskoj procjeni kvalitete CROQALM poslani su liofilizirani komercijalni kontrolni uzorci zajedno sa svježim uzorcima seruma, te svježim uzorcima seruma uz dodatak glukoze, ureje, natrija, kalija, klorida i bilirubina. Uzorci su analizirani upotrebom standardnih MP, a komutabilnost komercijalnih kontrolnih uzoraka ispitana je korištenjem dvije vrste uzoraka i novom predloženom ‘metodom lažnog odstupanja’ (engl. false flagging method). Dobiveni rezultati uspoređivani su sa statističkim kriterijima prosudbe komutabilnosti kontrolnih uzoraka u okviru vanjske procjene kvalitete medicinsko-biokemijskih laboratorija. Rezultati: Metodom lažnog odstupanja ispitana je komutabilnost kontrolnih uzoraka za 22 analita i 331-426 parova MP koji se koriste u rutinskom radu laboratorija. Sva tri kontrolna uzorka pokazuju komutabilnost za većinu kombinacija MP za mjerenje amilaza, AST, CK, glukoze, željeza, LDH, fosfata, kalija, natrija, proteina, triglicerida, urata i ureje. Nekomutabilnost sva tri kontrolna uzorka dokazana je za kloride, te HDL-kolesterol, AP, kreatinin i kalcij u dvije kontrole. Neujednačenost statistički postavljenih kriterija za prosudbu komutabilnosti rezultira zaključcima koja uvelike zavise o rezultatima mjerenja uzoraka seruma pacijenata na ispitivanim MP. Zaključci: Metoda lažnog odstupanja predložena u ovom radu predstavlja novi pristup u prosudbi komutabilnosti i može se primijeniti za veliki broj analita i MP u okviru vanjske procjene kvalitete medicinsko-biokemijskih laboratorija. Pri tome su kriteriji prosudbe jednoznačni za sve parove MP, omogućavajući prosudbu kliničke i/ili analitičke jednakovrijednosti kontrolnih uzoraka prema dijagnostičkim značajkama samog analita.