Cilj istraživanja Cilj ovog istraživanja je prikazati odnos između fibrilacije atrija, cerebralnog infarkta, intracerebralnog krvarenja, gastrointestinanog krvarenja i lijekova. Pretpostavka je da bolesnici s fibrilacijom atrija koji su liječeni NOAK-ima imaju manje cerebralnih infarkta u odnosu na bolesnike koji su liječeni varfarinom, acetilsalicilnom kiselinom ili nisu uopće uzimali neki od navedenih lijekova. Ispitanici i metode Opservacijsko retrospektivno istraživanje provedeno je u Općoj bolnici Zadar. Obuhvaćeni su bolesnici primljeni na bolničko liječenje u OB Zadar od 01.09.2016. do 31.08.2017. s dijagnozama (MKB–10) I63 Cerebralni infarkt (Infarctus cerebri), I61 Intracerebralno krvarenja i K92 Ostale bolesti probavnog sustava. Svi bolesnici koji su u anamnezi i/ili u trenutku prijema imali fibrilaciju atrija uključeni su u istraživanje. Uključeni su bolesnici koji su prije hospitalizacije bili na u terapiji NOAK-om, varfarinom, acetilsalicilnom kiselinom te oni koji nisu uzimali ni jedan od navedenih lijekova. Iz istraživanja su isključeni oni bolesnici koji u anamnezi i/ili u trenutku prijema nisu imali fibrilaciju atrija iako su primljeni s dijagnozom cerebralnog infarkta, intracerebralnog krvarenja ili gastrointestinalnog krvarenja. Podatci su prikupljeni iz medicinske dokumentacije koja je dostupna elektronskim putem. CHA2DS2-VASc score izračunat je za sve bolesnike uključene u istraživanjepomoću alata mobilne aplikacije Mediately Baza lijekova.Statistička obrada podataka napravljena je u Microsoft Office Excell-u i u R-u. Istraživanje je odobrilo Etičko povjerenstvo Opće bolnice Zadar. Rezultati U istraživanje je uključeno 107 sudionika od kojih 78 bolesnika s dijagnozom cerebralnog infarkta I63, 20 bolesnika s dijagnozom intracerebralnog krvarenja I61 i 9 bolesnika s dijagnozom krvarenja iz gastrointestinalnog sustava K92. U istraživanju je ukupno 32 bolesnika koristilo varfarin u terapiji FA, 11 je koristilo neki od NOAK-a, 18 je koristilo acetilsalicilnu kiselinu, a 46 bolesnika nije koristilo ni jedan od navedenih lijekova. Za bolesnike koji su u terapiji imali lijek varfarin analizirani su podaci o vrijednosti INR-a. INR prilikom prijema manji od 2 imalo je 56% bolesnika, 28% bolesnika imalo je INR u terapijskom rasponu od 2 do 3,5, a 16% ih je imalo INR veći od 3,5.U ovom istraživanju analizirani su također i ishodi liječenja bolesnika s obzirom na promatrane komplikacije FA (cerebralni infark, intracerenbralno i gastrointestinalno krvarenje). Smrtni ishod tijekom hospitalizacije zabilježen je u 25 bolesnika, a ne smrtni ishod, odnosno oporavak u 82 bolesnika. Bolesnici s intracerebralnim krvarenjem imaju veću vjerojatnost smrtnog ishoda nego oporavka. Zaključak Prema rezultatima ovog rada, u kojem je ispitivanoliječenje varfarinom u prevenciji moždanog udarabolesnika s fibrilacijom atrija, svega njih 28% je imalo optimalan učinak lijeka. Ishodi liječenja “outcomes”, u bolesnika koji su na antikoagulacijskoj terapiji zbog kronične FA pokazali su nezadovoljavajuću razinu kvalitete liječenja. Analizirana je učestalost ishemijskog moždanog udara prema terapiji koju su bolesnici uzimali, ali i nuspojava liječenja praćenjem intracerebralnih i gastrointestinalnog krvarenja, kao najčešćih nuspojava ove terapije. Zaključak je da u uvjetima svakodnevnog rada u OB Zadar primjena varfarina u prevenciji CVI nije opravdana zbog loše reguliranog INR-a te prednost ima primjena NOAK-a.