Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) jedni su od najčešće primjenjivanih lijekova za liječenje boli i upale, te za sniženje povišene tjelesne temperature. Zbog svog mehanizma djelovanja, neselektivne inhibicije enzima ciklooksigenaze (COX-1 i COX-2), te predispozicije pojedinca, mogu biti uzrokom reakcija preosjetljivosti. NSAID mogu uzrokovati nepredvidljive reakcije preosjetljivosti neovisne o dozi (tip B neželjenih reakcija na lijekove). Unutar toga, razlikuju se neimuološke i imunološke reakcije, od kojih su prve povezane s predispozicijom pojedinca da razvije preosjetljivost i temeljene su na mehanizmu djelovanja, posebici inhibiciji COX-1. Inhibicijom COX-1 u sluznici dišnog sustava i koži prekursori prostaglandina usmjeravaju se na leukotrienski put, pri čemu nastaju povećane razine cisteinil leukotriena koji djeluju bronhokonstrikcijski, uzrokuju stvaranje sluzi, edema i crvenila. U sinergiji mehanizma djelovanja lijekova i navedene predispozicije dolazi do razvoja preosjetljivosti na NSAID. Imunološke reakcije preosjetljivosti na NSAID prave su preosjetljivosti koje se najčešće razvijaju na jedan lijek ili više lijekova iz iste kemijske skupine. Radi se o hipersenzitivnosti tipa I odnosno alergiji na lijek/lijekove (zajednički dio strukture je antigen), te hipersenzitivnosti tipa IV koja predstavlja odgođeni tip preosjetljivosti posredovan stanicama. Dijagnostika preosjetljivosti, ovisno o tipu reakcije, može se provesti praćenjem ponavljanih reakcija na ove lijekove, oralnim provokacijskim testovima, in vitro testiranjem, kožnim testovima i određivanjem za lijek-specifičnih IgE u serumu. Dijagnostičke postupke, kao i postupke desenzitizacije s ciljem izlječenja, potrebno je validirati i unaprijediti kako bi se ove reakcije jednom kada do njih dođe mogle što uspješnije liječiti i sanirati.