Ispitivanje stabilnosti lijeka predstavlja jedan od ključnih koraka kako u razvoju, tako i u izlasku formulacije na tržište. Febuksostat je ne-purinski inhibitor enzima ksantin oksidaze odobren 2009. godine u cilju poboljšanja i unaprjeđenja terapije gihta. Svrha ovog diplomskog rada je optimizirati uvjete kromatografske separacije febuksostata i njegova poznata tri onečišćenja korištenjem različitih gradijentnih programa te ispitati oksidativnu stabilnost korištenjem ubrzanog „stress“ ispitivanja s vodikovim peroksidom (H2O2), u cilju određivanja stabilnosti i uvjeta čuvanja febuksostata. U radu su ispitani različiti gradijentni programi mobilne faze u tekućinskoj kromatografiji koji će omogućiti istovremeno praćenje febuksostata i tri njegova poznata onečišćenja, febuksostat amid, febuksostat DEE i etil-febuksostat, kao i potencijalne razgradne produkte. Kako bi se pronašli optimalni oksidacijski uvjeti koji će razgraditi febuksostat 5-20 %, ispitani su koncentracija vodikovog peroksida kao oksidativnog sredstva (0,1-3,0 %), omjer vodikovog peroksida i otopine lijeka (1:10 do 10:1) te temperatura i vrijeme izloženosti oksidativnim uvjetima. Najbolji uvjeti oksidativne razgradnje febuksostata uključivali su 3% otopinu vodikovog peroksida, u omjeru 1:1, na sobnoj temperaturi u trajanju od 140 minuta. Pri ovim uvjetima febuksostat se razgradio na 91,5 % početne koncentracije, a formirano je ukupno 8 razgradnih produkata. Tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti spregnuta s masenim spektrometrom (LC/MS) najprikladnija je tehnika za praćenje i karakterizaciju nastalih razgradnih produkata. Cilj daljnjih istraživanja bit će okarakterizirati njihove strukture primjenom vezanog sustava tekućinske kromatografije i masene spektrometrije.