Sažetak | Gestacijski dijabetes je najčešći metabolički poremećaj u trudnoći. Karakterizira ga povišena
razina glukoze u krvi trudnica. Prva preporuka za liječenje gestacijskog dijabetesa je dijeta, a
prva terapijska opcija inzulin. Cilj liječenja trudnica s gestacijskim dijabetesom je postizanje
dobre metaboličke kontrole te posljedično smanjenje komplikacija u trudnoći i negativnog
utjecaja hiperglikemije na rast fetusa i budući život majke i djeteta.. Hrvatsko perinatološko
društvo prihvatilo je preporuke IADPSG-a i izradilo postupnik za probir i dijagnozu
hiperglikemijskih poremećaja u trudnoći. Najučinkovitiji pristup liječenju hiperglikemije
tijekom trudnoće uključuje testove probira i rano savjetovanje.
Cilj istraživanja:
Cilj je ovog specijalističkog rada pregled znanstvenih i stručnih radova koji su se bavili
temom dijagnoze i liječenja gestacijskog dijabetesa te doprinosa kliničkog farmaceuta u skrbi
za tu ciljanu skupinu pacijentica.
Materijali i metode:
Pri izradi i oblikovanju ovog specijalističkog rada napravljen je sustavni retrospektivni
pregled znanstvenih i stručnih radova na temu gestacijskog dijabetesa uz korištenje stručne
literature, baze podataka PubMed, prema smjernicama IADPSG-a koje je prihvatila i WHO.
Rezultati i diskusija:
Na osnovi dostupne literature u radu je prikazan sustavni pregled recentnih znanstvenih i
stručnih radova o istraživanjima vezanih uz gestacijski dijabetes. Prema smjernicama WHO
dijagnoza GDM-a postavlja ako je glukoza natašte 5,1 – 6,9 mmol/L i/ili koncentracija
glukoze u plazmi sat vremena nakon opterećenja sa 75 g glukoze ≥ 10,0 mmol/L, i/ili
koncentracija glukoze u plazmi dva sata nakon opterećenja ≥ 8,5 mmol/L. Najčešće nastaje u
drugom tromjesečju trudnoće zbog inzulinske rezistencije i povećanih potreba fetusa. Razlozi
porasta prevalencije gestacijskog dijabetesa jesu povećanje učestalosti glavnih rizičnih
čimbenika za razvoj gestacijskog dijabetesa, zatim snižavanje granične vrijednosti glukoze u
krvi za dijagnozu gestacijskog dijabetesa prema najnovijim smjernicama te kvalitetnije i
pouzdanije popunjavanje podataka u prijave poroda.
Uvođenjem IADPSG kriterija za dijagnozu gestacijskog dijabetesa došlo je i do očekivanog
porasta učestalosti GDM-a. Primjenom IADPSG kriterija, ukupna učestalost GDM-a u HAPO
studiji bila je 17,8%. Najznačajniji rizični čimbenici razvoja gestacijskog dijabetesa su starija
dob, pretilost trudnice, sjedilački način života, loše prehrambene navike, endokrinopatije,
sindrom policističnih jajnika, obiteljska anamneza dijabetesa, prethodni gestacijski dijabetes
te uzimanje nekih lijekova u terapiji. Karakteristika dijabetične trudnoće je ubrzan fetalni rast
i rađanje makrosomnog djeteta zbog fetalne hiperinzulinemije. Rad doprinosi boljem
razumijevanju problematike upravljanja hiperglikemijom u trudnoći, u cilju pružanja
kvalitetnije ljekarničke skrbi ovoj skupini pacijentica. Osim inzulina i oralnih antidijabetika
koje se koriste u terapiji, cilj je prikazati i najnovija istraživanja o upotrebi dodataka prehrani
u liječenju gestacijskog dijabetesa. Prikaza je razlika u primarnim i sekundarnim ishodima,
dugoročnim posljedicama, prelasku preko placente, kontroli glikemije i sl. između
dozvoljenih inzulina i oralnih antidijabetika. S obzirom na to da su ishodi inzulina bolji od
glibenklamida i da ima nižu stopu prijevremenih poroda od metformina, inzulin bi trebao
ostati prva opcija liječenja dijabetesa u trudnoći. Manjak vitamina D u ranoj trudnoći može
biti povezan s povećanim rizikom za razvoj gestacijskog dijabetesa.
Probiotički dodatak utječe na metabolizam glukoze i debljanje trudnica s GDM-om. Probiotici
se slobodno mogu smatrati potencijalnom terapijom za metaboličko upravljanje gestacijskim
dijabetesom. Nekoliko studija pokazalo je kako je dodatak mioinozitola pojačava djelovanje
endogenog inzulina i da se koristi u svrhu prevencije gestacijskog dijabetesa.
Zaključak:
Klinički farmaceuti imaju vitalnu ulogu sve više u multidisciplinarnom zdravstvenom timu i
pomoći u liječenju trudnica s gestacijskim dijabetesom, što zbog pretrpanosti zdravstvenog
sustava, što zbog kompetencija i daljnjih usavršavanja. Farmaceuti surađuju s pružateljima
zdravstvenih usluga kako bi educirali pacijentice i upravljali gestacijskim dijabetesom. Također
imaju priliku pridonijeti stručnim mišljenjima o lijekovima u donošenju farmakoterapijskih
odluka. Surađujući s kliničarima koji pružaju opstetričku skrb, farmaceuti mogu ponuditi
edukaciju o promjenama načina života, samokontroli glukoze u krvi i terapiji lijekovima.
Obzirom na veliku ulogu suradljivosti i adherencije pri uzimanju terapije, edukacija o primjeni
lijekova za liječenje gestacijskog dijabetesa predstavlja važan segment liječenja. Pri tome je
uloga kliničkog farmaceuta neprocjenjiva. |
Sažetak (engleski) | Gestational diabetes is the most common metabolic disorder in pregnancy. It is characterized
by elevated blood glucose levels in pregnant women. The first recommendation for the
treatment of gestational diabetes is diet, and the first therapeutic option is insulin. The goal of
the treatment of pregnant women with gestational diabetes is to achieve good metabolic control
and consequently reduce complications in pregnancy as well as the negative impact of
hyperglycemia on fetal growth and the future life of mother and child. Croatian Perinatological
Society in pregnancy has accepted the IADPSG recommendations and has come up with a
procedure for selection and diagnosis of hyperglycemic disorders during pregnancy. The most
effective approach to treating hyperglycemia during pregnancy includes screening tests and
early counseling.
Objectives:
The purpose of this research is to take a look at scientific and professional papers on diagnosis
and treatment of gestational diabetes and the contribution of clinical pharmacists in the care of
this specific group of patients.
Materials and methods:
For the purpose of this specialist thesis a systematic and retrospective overview of scientific
and professional papers on gestational diabetes has been made, using professional literature
and PubMed, also following the IADPSG guidelines accepted by the WHO.
Results and discussion:
Based on the available literature, the paper presents a systematic review of recent scientific and
professional papers on research related to gestational diabetes. According to WHO guidelines,
the diagnosis of GDM is made if fasting glucose is 5.1 - 6.9 mmol / L and / or plasma glucose
concentration one hour after loading with 75 g glucose ≥ 10.0 mmol / L, and / or glucose
concentration in plasma two hours after loading ≥ 8.5 mmol / L. It most commonly occurs in
the second trimester of pregnancy due to insulin resistance and increased fetal needs.
The reasons for the increase in the prevalence of gestational diabetes are the increase in the
frequency of major risk factors for the development of gestational diabetes, then the lowering
of the blood glucose limit for the diagnosis of gestational diabetes according to the latest
guidelines and better and more reliable filling in the data in birth registrations. With the
introduction of the IADPSG criteria for the diagnosis of gestational diabetes, there has been an
expected increase in the incidence of GDM. Applying the IADPSG criteria, the overall
incidence of GDM in the HAPO study was 17.8%. The most significant risk factors for
gestational diabetes are old age, obesity, sedentary lifestyle, poor eating habits,
endocrinopathies, polycystic ovary syndrome, family history of diabetes, previous gestational
diabetes and taking certain prescribed medications. Diabetic pregnancy is characterized by
accelerated fetal growth and the birth of a macrosomic child due to fetal hyperinsulinemia. The
paper contributes to a better understanding of the issue of hyperglycemia management in
pregnancy, in order to provide better pharmacy care to this group of patients. In addition to
insulin and oral antidiabetics used in therapy, the goal is to present the latest research on the
use of dietary supplements in the treatment of gestational diabetes. The difference in primary
and secondary outcomes, long-term consequences, crossing the placenta, glycemic control, etc.
between permitted insulins and oral antidiabetics has been presented in this paper. Given that
the outcomes of insulin are better than the glibenclamide ones and have a lower rate of preterm
birth than metformin, insulin should remain the first treatment option for gestational diabetes.
Vitamin D deficiency in early pregnancy may be associated with an increased risk of developing
gestational diabetes.
The probiotic supplement affects glucose metabolism and weight gain of pregnant women with
GDM. Probiotics can freely be considered a potential therapy for the metabolic management of
gestational diabetes. Several studies have shown that the addition of myoinositol enhances the
action of endogenous insulin and that it is used for the purpose of preventing gestational
diabetes.
Conclusion:
Clinical pharmacists are increasingly playing a vital role in a multidisciplinary healthcare team
and helping to treat pregnant women with gestational diabetes, both because of the
overcrowding of the health care system, and because of competencies and further training.
Pharmacists work with healthcare providers to educate patients and manage gestational
diabetes. They also have the opportunity to contribute as experts on drugs in making
pharmacotherapeutic decisions. By working with clinicians who provide obstetric care,
pharmacists can offer education on lifestyle changes, blood glucose self-monitoring, and drug
therapy. Given the great role of cooperation and adherence in taking therapy, education on the
use of drugs for the treatment of gestational diabetes is an important segment of treatment. The
role of the clinical pharmacist is thereby invaluable. |