| Sažetak | CILJ ISTRAŽIVANJA
Cilj ovog specijalističkog rada je pregledno prikazati vrste i izvore čestičnih onečišćenja
u parenteralnim lijekovima, njihove moguće kliničke učinke te postupke kontrole i prevencije
u farmaceutskoj industriji. Razumijevanjem zdravstvenih rizika nastoji se poboljšati
proizvodne procese, sigurnost pacijenata te smanjiti broj povlačenja proizvoda s tržišta.
MATERIJALI I METODE
Istraživanje u okviru ovog specijalističkog rada uključuje detaljan pregled dostupnih
stručnih članaka i regulatornih zahtjeva o problematici čestičnih onečišćenja u parenteralnim
lijekovima. Također su korišteni i podaci službenih internet stranica relevantnih za temu rada.
Ključne riječi za pretraživanje baze podataka (Pubmed, ScienceDirect, Scopus)
uključivale su sljedeće pojmove: particulate matter, particulates, visible particles, subvisible
particles, visual inspection, particles in parenterals, 100% visual inspection.
REZULTATI
Glavni uzroci povlačenja parenteralnih lijekova s tržišta posljednjih deset godina su bili
nedostatak osiguranja sterilnosti te prisutnost čestičnih onečišćenja.
Unatoč primjeni procijenjenih 15 milijardi doza parenteralnih lijekova svake godine,
nisu pronađena izvješća o štetnim događajima povezanim s ubrizgavanjem pojedinačnih
vidljivih čestičnih onečišćenja. Nema dovoljno dokaza da intravenozna primjena inertnih
vidljivih čestičnih onečišćenja čestična onečišćenja uzrokuje štetu pacijentima, a malo je
vjerojatno da će intramuskularne i supkutane injekcije sa sterilnim inertnim čestičnim
onečišćenjima uzrokovati značajne ozljede pacijenta. Općenito, rizik je veći za bolesnike s
postojećim oštećenjima organa zbog problema s krvožilnim sustavom, imunološki
kompromitirane bolesnike ili novorođenčad i dojenčad.
Kliničko oštećenje može izazvati primjena velikog volumena čestičnih onečišćenja
tijekom vremena (npr. pacijenti na intenzivnoj njezi), korištenje totalne parenteralne prehrane i
primjena velike količine čestičnih onečišćenja male veličine.
Vizualni pregled je probabilistički proces i specifična vjerojatnost detekcije vidljivih
čestičnih onečišćenja će varirati ovisno o razlikama u formulaciji proizvoda, karakteristikama
samih čestica i dizajnu spremnika.
ZAKLJUČAK
Predviđanje kliničkog ishoda primjene čestičnih onečišćenja može biti izazovno jer na
kliničke manifestacije nuspojava može utjecati više čimbenika kao što su: put primjene,
karakteristike pacijenata, svojstva samih čestica te učestalost i trajanje primjene lijeka.
Budući da postoje ograničeni izravni dokazi o riziku za pacijente za sterilna, inertna
čestična onečišćenja, nulta tolerancija čestičnih onečišćenja ne bi trebala biti uvjet, već bi se
trebala smatrati ciljem u proizvodnji parenteralnih lijekova.
Nijedan postupak pregleda, manualni ili automatizirani, ne može jamčiti potpuno
uklanjanje svih čestičnih onečišćenja i zato se očekuje kontinuirana primjena koncepta životnog
ciklusa čestičnih onečišćenja usmjerenog na prevenciju, kontrolu i poboljšanje procesa
proizvodnje. |
| Sažetak (engleski) | OBJECTIVES
The aim of this thesis is to present an overview of the types and sources of particles that
contaminate parenteral drugs, their possible clinical effects and the procedures for control and
prevention of particles in the pharmaceutical industry. By understanding health risks, efforts
are made to improve production processes, patient safety, and reduce the number of product
recalls from the market.
MATERIAL AND METHODS
The research within this thesis includes a detailed review of the available articles and
regulatory requirements on the issue of particles in parenteral drugs. Data from official websites
relevant to the topic of the thesis were also used.
Keywords for the database search (Pubmed, ScienceDirect, Scopus) included the
following terms: particulate matter, particulates, visible particles, subvisible particles, visual
inspection, particles in parenterals, 100% visual inspection.
RESULTS
The main reasons for the recall of parenteral preparations from the market in the last ten
years were the lack of sterility assurance and the presence of particles.
Despite the administration of an estimated 15 billion doses of injectable drugs each year,
no reports of adverse events associated with the injection of single visible particle have been
found. There is insufficient evidence that intravenous administration of inert visible particles
causes harm to patients, and intramuscular and subcutaneous injections of sterile inert particles
are unlikely to cause significant patient injury. In general, the risk is higher for patients with
end-organ disease, immunocompromised patients, or newborns and infants.
Clinical impairment can be caused by the administration of large volumes of particles
over time (e.g. intensive care patients), the use of total parenteral nutrition, and administration
of large amounts of small-sized particles.
Visual inspection is a probabilistic process and the specific probability of detecting
visible particles will vary depending on differences in product formulation, particle
characteristics and container design.
CONCLUSION
Predicting the clinical outcome of particle contamination can be challenging because
the clinical manifestations of side effects can be influenced by several factors such as: route of
administration, patient characteristics, properties of the particles themselves, frequency and
duration of drug administration.
Since there is limited direct evidence of risk to patients from sterile, inert particles, zero
particle tolerance should not be a requirement, but should be considered a goal in parenteral
drug production. No inspection process, manual or automated, can guarantee the complete
removal of all particles, and therefore the continuous application of the particle life cycle
concept aimed at prevention, control and improvement of the production process is expected. |
