| Sažetak | Cilj istraživanja
Cilj specijalističkog rada je opisati topikalnu primjenu antifungika te pregledno prikazati
suvremene farmaceutske oblike lijekova za topikalno liječenje gljivičnih infekcija kože koji
su dostupni za kliničku primjenu ili su u kliničkim ispitivanjima.
Materijali i metode
Za potrebe ovog specijalističkog rada prikupljeni podatci iz kliničkih studija, metaanaliza,
preglednih članaka te sažetaka o svojstvima lijeka. Izvori su dobiveni pretraživanjem baza
podataka: PubMed (Medline), Cochrane Library, ScienceDirect te HALMED prema sljedećim
ključnim riječima i njihovim kombinacijama: antifungal topical treatment, antifungal therapy,
antifungal medication. Pri proučavanju izvora izdvojeni su rezultati, rasprave i zaključci koji
su prikazani u ovom specijalističkom radu.
Rezultati
Prva linija liječenja površinskih mikoza je topikalna primjena antifungalnih lijekova.
Trenutno na tržištu prisutni pripravci dolaze u obliku kreme, gela, losiona, otopine, laka ili
spreja. Vrsta formulacije te fizikalno-kemijska svojstva molekule lijeka određuju uspješnost
provedene terapije. Rezistenciju na antifungalne lijekove možemo smanjiti primjenom
antifungalnog lijeka s mehanizmom djelovanja koji ne uključuje staničnu stijenku, kao što je
slučaj kod prvih antifungalnih lijekova, već ima mehanizam djelovanja koji uključuje
metaboličke puteve. Kod kompliciranih infekcija, koje su praćene upalom i svrbežom,
provođenjem kombinirane terapije s kortikosteroidima dolazi do kumulativnog djelovanja i
smanjenja upale i svrbeža ali i izlječenja primarne gljivične infekcije. Adherencija pacijenata
je izuzetno bitna kod primjene topikalnih antifungalnih lijekova jer zbog dugotrajnog liječenja
(2 do 4 tjedna) i režima doziranja (uglavnom 1 do 2 puta dnevno) velik broj pacijenata
prestaje primjenjivati terapiju ili smanji učestalost primjene lijeka nakon prvih simptoma
poboljšanja.
Zaključak
Topikalna primjena antifungalnih lijekova prva je linija liječenja nekompliciranih površinskih
mikoza. Topikalnom primjenom izbjegava se sistemska apsorpcija i nuspojave, primjena je
jednostavna i pacijentu prihvatljiva te je povećana adherencija i samim time provedeno
liječenje je visoke djelotvornosti. Upravo zbog adherencije formulacija koja se primjenjuje
mora biti jednostavna, djelotvorna a sama primjena što kraća. Bolja adherencija pacijenata
postiže se primjenom antifungalnih lijekova koji su već dugo na tržištu ali uklopljeni u nove
podloge čime im je poboljšano djelovanje a suradljivost pacijenata je veća. Zbog čestih
mješanih infekcija, ekcema i svrbeži koje sam antifungik ne može riješiti potrebna je
kombinacijom s kortikosteroidima, čiji se kumulativan učinak očituje smanjenjem ekcema i
svrbeži te liječenjem gljivične infekcije. Pravilnom primjenom lijeka, odnosno primjenom
lijeka u odgovarajućoj dozi i odgovarajućem obliku kroz dovoljno dug period za pojedinog
pacijenta postiže se optimalno liječenje i povećanje suradljivosti pacijenata te izlječenje. |
| Sažetak (engleski) | Objectives
The aim of this work is to describe the topical application of antifungals and to present an
overview of modern pharmaceutical forms of drugs for the topical treatment of fungal skin
infections that are available for clinical use or are in clinical trials.
Materials and methods
For the purpose of this work, the results of clinical studies, meta-analyses, review articles and
summaries on the properties of the drug. Sources were obtained by searching the databases:
PubMed (Medline), Cochrane Library, ScienceDirect and HALMED using the following key
words and their combinations: antifungal topical treatment, antifungal therapy, antifungal
drugs. During the study of the sources, the results, discussions and conclusions that are
presented in this specialist paper were extracted.
Results
The first line of treatment for superficial mycoses is the topical application of antifungal
drugs. The currently available preparations on the market come in the form of cream, gel,
lotion, solution, varnish or spray. The type of formulation and the physicochemical properties
of the drug molecule determine the success of the therapy. Resistance to antifungal drugs can
be reduced by using an antifungal drug with a mechanism of action that does not involve the
cell wall, as is the case with the first antifungal drugs, but has a mechanism of action that
involves metabolic pathways. In the case of complicated infections, which are accompanied
by inflammation and itching, the implementation of combined therapy with corticosteroids
results in a cumulative effect and a reduction of inflammation and itching, but also cures the
primary fungal infection. Patient adherence is extremely important when using topical
antifungal drugs, due to the length of treatment (2 to 4 weeks) and the dosing regimen (mostly
1 to 2 times a day), a large number of patients stop using the therapy or reduce the frequency
of drug use after the first symptoms of improvement.
Conclusion
Topical application of antifungal drugs is the first line of treatment for uncomplicated
superficial mycoses. With topical application, systemic absorption and side effects are
avoided, the application is simple and acceptable to the patient, and adherence is increased,
and therefore the treatment carried out is highly effective. Precisely because of adherence, the
applied formulation must be simple, effective, and the application itself as short as possible.
Better patient adherence is achieved by the use of antifungal drugs that have been on the
market for a long time, but incorporated into new bases, which improves their effectiveness
and thus increases patient cooperation. The combination with corticosteroids further increases
adherence, due to frequent mixed infections, as well as eczema and itching, which the
antifungal alone cannot solve. The correct application of the drug, i.e. the application of the
drug in the appropriate dose and in the appropriate form over a sufficiently long period for an
individual patient, results in optimal treatment and increased patient cooperation and healing. |
