Urični artritis (giht) je najčešća metabolička, reumatska upalna bolest čija incidencija i prevalencija posljednjih godina rastu, a taj je porast povezan sa starenjem stanovništva, promjenama životnih i prehrambenih navika te porastom komorbiditeta. Najvažniji rizični čimbenik za pojavu gihta jest kronična hiperuricemija pa je fokus liječenja upravo na lijekovima koji smanjuju serumsku razinu mokraćne kiseline. Jedan od novijih hipouremika jest febuksostat koji je u Hrvatskoj odobren 2012. godine za bolesnike sa gihtom kod kojih lijek prve linije liječenja, alopurinol, nije bio učinkovit ili je bio kontraindiciran zbog bubrežnog oštećenja. Budući da je terapija febuksostatom kronična, od velike je važnosti razviti prikladnu metodu za analizu njegovih onečišćenja. U ovom je radu optimizirana koncentracija surfaktanta SDS-a predložene MEKC metode za razdvajanje febuksostata i onečišćenja: DEE-a, febuksostat amida te etil febuksostata pri temperaturi od 25°C, naponu od 30 kV i valnoj duljini detekcije od 237 nm. Na temelju dobivenih rezultata zaključeno je da su pri koncentraciji surfaktanta u otopini radnog pufera od 50 mM dobiveni najbolji elektroferogrami s obzirom na izgled pikova i trajanje analize (1,8 min). Također je, s porastom koncentracije SDS-a, uočeno povećanje razlučivanja pikova febuksostata i unutrašnjeg standarda pravastatina sa 1,45, pri koncentraciji od 50 mM, na 2,42 koliko je iznosilo pri 80 mM-om SDS-u, ali se pri tome produljilo vrijeme analize na 2,5 min te je došlo do povećanja širine pikova na baznoj liniji. Oblik i simetrija pika etil febuksostata je prerastao okvire ovog rada te je ostao izazov za budućnost.