Kronična opstrukcijska plućna bolest karakterizirana je pojačanom kroničnom upalom dišnih putova i pluća izazvanom stranim česticama i plinovima koja dovodi do stvaranja ispljuvka i razaranja plućnog parenhima. TLR receptori uključeni su u regulaciju urođenog i stečenog imuniteta te imaju ključnu ulogu u održavanju homeostaze pluća. Važni su u obrani od patogena, ali ne dozvoljavaju razvijanje pretjeranog upalnog odgovora koji bi mogao dovesti do oštećenja plućnog tkiva. Smatra se da cigaretni dim i drugi štetni čimbenici, u kombinaciji s genskom predispozicijom, djeluju na TLR receptore, dovode do njihove aktivacije, nakupljanja stanica imunosnog sustava u većem broju u dišnim putovima, otpuštanja upalnih citokina te promjena u ekspresiji gena za TLR receptore što pridonosi razvoju kronične upale. U ovom istraživanju ispitivala se toksičnost različitih koncentracija agonista TLR receptora LPS-a (agonist TLR4) i LTA (agonist TLR2) na THP-1 humanim monocitnim stanicama. Na taj se način pokušao oponašati upalni odgovor u bolesnika s KOPB-om. Vijabilnost stanica određivala se tripanskim plavilom, određivanjem katalitičke aktivnosti LDH i MTS testom. Dobiveni rezultati su pokazali da 0,1 μg/ml, 0,5 μg/ml, 1 μg/ml i 5 μg/ml LPS i LTA uzrokuju porast aktivnosti LDH-a u mediju iznad stanica, odnosno dovode do gubitka integriteta stanične membrane. Prema MTS testu, taj gubitak integriteta stanične membrane ne utječe značajno na metaboličku aktivnost stanica. Stoga zaključujemo da LPS i LTA ipak ne djeluju citotoksično na THP-1 stanice u zadanim koncentracijama.