Politerapija je česta u osoba starije životne dobi, a aktivnim motrenjem primjene lijekova dolazimo do važnih spoznaja o doziranju, nuspojavama i interakcijama, što utječe na uspjeh terapije i kvalitetu života bolesnika. Cilj istraživanja bio je odrediti kakva je zastupljenost potencijalno neprikladnih lijekova (PNL) u terapiji ispitanika starije životne dobi koji boluju od hipertenzije te mogu li se ishodi liječenja ispitanika dovesti u vezu s uzimanjem lijekova koje EU(7)-lista lijekova navodi kao neprikladne u starijih bolesnika. Opservacijsko presječno istraživanje provedeno je na odjelu kardiologije Klinike za unutarnje bolesti Kliničke bolnice Dubrava te telefonskim putem u razdoblju od 3 do 5 mjeseci nakon otpusta ispitanika iz bolnice. Svi su ispitanici bolovali od hipertenzije, imali 65 ili više godina i uzimali najmanje dva lijeka u vrijeme uključenja u istraživanje. Prema protokolu u EU(7)-listi lijekova ustanovljena je učestalost propisivanja PNL-ova, a potom su uspoređeni prikupljeni podatci o ishodima terapije s opisima u EU(7)-listi i Sažetcima opisa svojstava lijekova. Na uzorku od 54 ispitanika prosječne životne dobi 73,8 godina otkriveno je u prosjeku 7,2 komorbiditeta te 8,6 korištenih lijekova. 77,8% ispitanika imalo je u terapiji barem jedan PNL, od čega je najučestaliji bio pantoprazol. 83,3% ispitanika nakon otpusta iz bolnice prijavilo je neželjene ishode terapije, od kojih nisu svi dovedeni u vezu s korištenjem PNL-ova. Naime, usporedbom s EU(7)-listom lijekova zaključeno je da je u 17,1% slučajeva PNL mogao uzrokovati prijavljeni ishod liječenja, dok je usporedbom sa Sažetkom opisa svojstava lijeka isto zaključeno u 55,3% slučajeva. Istraživanjem je ustanovljena visoka stopa propisivanja PNL-ova koji su naknadno povezani s neželjenim ishodima terapije ispitanika. EU(7)-lista lijekova dobar je protokol za otkrivanje PNL-ova i racionalizaciju terapije starijih bolesnika kako bi se postigla što veća učinkovitost i što manja štetnost terapije.