Naslov Dobrobiti i rizici hormonskoga nadomjesnoga liječenja u postmenopauzi
Autor Anamaria Petančić
Mentor Srećko Marušić (mentor)
Član povjerenstva Vesna Bačić Vrca (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Srećko Marušić (član povjerenstva)
Član povjerenstva Lidija Bach-Rojecky (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijski fakultet Zagreb
Datum i država obrane 2018, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO Farmacija Farmacija
Sažetak Uvod: Menopauza je posljednja menstruacija u životu žene kojom prestaje hormonska funkcija
jajnika. Menstruacijski ciklusi obično postaju nepravilni u dobi od 40 do 50 godina, a ovulacija
često izostaje. Hormonsko nadomjesno liječenje u širem smislu je primjena ženskih spolnih
hormona u žena s nedostatkom estrogena.
Cilj istraživanja: Cilj ovog specijalističkog rada je na temelju rezultata znanstvenih i stručnih
radove potvrditi i prikazati indikacije hormonskoga nadomjesnoga liječenja, te donijeti
zaključak o dobrobiti i rizicima kod žena u postmenopauzi.
Materijali i metode: Pri izradi i oblikovanju rada napravljen je sustavni pregled literature iz
područja ginekologije i endokrinologije s naglaskom na farmakoterapijske mogućnosti.
Korišteni su relevantni stručni i znanstveni časopisi, knjige, sažeci opisa svojstava lijekova,
elektronička baza Lexicomp i Drugs.com, podaci preglednih studija iz Cochrane baze
podataka te baza podataka PubMed. Rad je pisan u skladu sa najnovijim smjernicama
Međunarodnog društva za menopauzu (The International Menopause Society - IMS).
Rezultati i rasprava: Hormonsko nadomjesno liječenje značajno smanjuje rizik od prijeloma
kostiju. Ipak, preporuča se dugotrajna primjena samo ženama sa značajnim rizikom nastanka
prijeloma kojima je neestrogensko liječenje neprikladno. U svrhu zaštite kosti učinkovitije je
kontinuirano-kombinirano liječenje pred sekvencijskim. Vaginalno estrogeno liječenje
postmenopauzalne urogenitalne atrofije visoko je učinkovito bez posljedičnoga porasta
serumskog estradiola, ali se preporuča provoditi uza sve mjere opreza koje vrijede i za
peroralno HNL. HNL smanjuje učestalost šećerne bolesti, rizik kolerektalnog karcinoma, ali se
ne preporuča u njihovoj prevenciji. Rani početak HNL djeluje kardioprotektivno i
neuroprotektivno. Ipak, hormonsko liječenje nije indicirano u primarnoj ili sekundarnoj
prevenciji demencije, niti za prevenciju pogoršanja kognitivnih funkcija u postmenopauzalnih
žena. Hormonsko nadomjesno liječenje povećava učestalost infarkta miokarda, moždanog
udara, venske tromboembolije, karcinoma jajnika i kacinoma dojke u postmenopauzalnih žena.
Rizik venske tromboembolije snižen je korištenjem transdermalnog liječenja. Rizik za karcinom
endometrija snižen je ukoliko se uz estrogensko koristi i progesteronsko liječenje.
Zaključak: Koristi hormonskog nadomjesnog liječenja su smanjenje vazomotornih simptoma,
simptoma urogenitalne atrofije i prevencija osteoporoze. Hormonsko nadomjesno liječenje
poboljšava kvalitetu života žena s izraženim menopauzalnim simptomima koje nemaju
kontraindikacije za liječenje. Ukoliko je indicirano, HNL bi trebalo započeti u perimenopauzi ili
u prve tri godine postmenopauze kada je dokazana dobrobit uz minimalne rizike. Započinjanje
kontinuirano-kombiniranog liječenja savjetuje se barem nakon godine dana od nastupa
menopauze. Liječenje se provodi u najnižoj učinkovitoj dozi i najkraće vrijeme te odluku o
potrebi nastavka njegova uzimanja donosi na osnovu individualne procjene rizika i povoljnih
učinaka.
Sažetak (engleski) Introduction: Menopause is last menstrual period in woman with terminates hormonal ovarian
function. Menstrual cycles usually become irregular at the age of 40 to 50 years, when
ovulation became often absent. Generally, hormone replacement therapy is utilization of
female sex hormones in women with deficiency of estrogen.
Objectives: The aim of this specialist work is to confirm and show indications of hormonal
replacement therapy based on results of scientific and professional works afterward make
conclusion about benefits and risks of postmenopausal women.
Materials and Methods: The development and shaping of this work was done in a systematic
and retrospective review of literature in the field of gynecology and endocrinology with
emphasis on pharmacotherapeutic options. Relevant scientific and professional journals,
books, summary of product characteristics, electronic database Lexicomp and Drugs.com,
study data from Cochrane databases and PubMed database were used. Specialist work is
written accoding to latest guidelines of The International Menopause Society (IMS).
Results and discussion: Hormone replacement therapy significantly reduces the risk of bone
fracture. Though, long-term use is recommended only in women with significant risk of
fractures which are unsuitable for nonestrogen treatment. Continuous-combined treatment is
more effective for bone protection than sequence. Vaginal estrogen treatment of
postmenopausal urogenital atrophy is highly effective without a consequent rise in serum
estradiol but it is recommended to consider with all precautions of oral HRT. HRT reduces the
incidence of diabetes mellitus, the risk of coleracal carcinom, but it is not recommended for
their prevention. Early started HRT may be cardioprotective and neuroprotective, but it is not
indicated for primary or secondary prevention of dementia or for the prevention of cognitive
deterioration in postmenopausal women. HRT increases the incidence of myocardial infarction,
stroke, venous thromboembolism, ovarian cancer, and breast cancer in postmenopausal
women. The risk of venous thromboembolism was decreased by using transdermal treatment.
The risk for endometrial cancer is diminished if estrogen is used with progesterone.
Conclusion: Hormone replacement therapy is indicated for the reduction of vasomotor
symptoms, urogenital atrophy symptoms and the treatment of osteoporosis. HRT improves the
quality of life of women with significant menopausal symptoms. If indicated, HRT should be
started in perimenopause or in the first three years of postmenopause when benefits
overweight risks. Onset of the continuous-combined treatment is advised at least one year
after menopause. HRT is recommend at the lowest effective dose and the shortest time, and
decision of requisite of continuing is made on the basis of individual risk assessments and
favorable benefits.
Ključne riječi
menopauza
postmenopauza
hormonsko nadomjesno liječenje
Ključne riječi (engleski)
menopause
postmenopause
hormonal replacement therapy
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:163:324190
Studijski program Naziv: Klinička farmacija Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: poslijediplomski specijalistički Akademski / stručni naziv: sveučilišni/a magistar/sveučilišna magistra kliničke farmacije (univ. mag. pharm.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Otvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2018-05-15 09:44:41