| Sažetak | Mikrometeoriti su meteoriti promjera manjeg od 2 mm. Povijesna prikupljanja mikrometeorita obavljala su se u sedimentima mulja, u antarktičkom ledu, te u snijegu, dok se danas prikupljanja većinom vrše stratosferskim balonom. U ovom je radu prikazana nova metoda prikupljanja mikrometeorita uz pomoć magneta i cisterne za vodu, te efikasnost korištene metode. Najveću prepreku toj metodi predstavljaju čestice zemaljskog porijekla sličnih dimenzija i svojstava, koje je teško razlikovati od mikrometeorita. Te čestice primarno podrazumijevaju metalne ostatke zavarivanja. Cilj rada je dokazati prisustvo mikrometeorita u prikupljenom uzorku, napraviti elementnu i izotopnu analizu, usporediti dobivene rezultate s podacima za meteorite, te temeljem toga pronaći način kako raspoznati mikrometeorite od ostalih čestica zemaljskog porijekla. U tu svrhu korišteni su pretražni elektronski mikroskop s masenim spektrometrom kojeg je ustupio na korištenje Ustanova Centar za istraživanje metala Istarske županije Metris u Puli, te SIMS (Secondary Ion Mass Spectrometer). Kao referentni uzorci za navedena mjerenja koristili su se komad meteorita iz Maroka privatnog vlasništva, sitni fragmenti meteorita Križevci, te uzorci metalnih ostataka zavarivanja. Rezultati analize obavljene pretražnim elektronskim mikroskopom pokazuju veliku morfološku sličnost između kuglica u sve tri vrste uzorka (metalni ostaci zavarivanja, Maroko meteorit i uzorak prikupljen u cisterni). Analiza provedena masenim spektrometrom pokazuje kako se dio kuglica iz prikupljenog uzorka elementnim sastavom poklapa s kuglicama od zavarivanja, a dio se poklapa s kuglicama iz Maroko meteorita. Razliku u sastavu prvenstveno čini maseni udio željeza i silicija. Izotopska analiza obavljena za izotope željeza i silicija pokazuje da se sastav uzorka prikupljenog u cisterni razlikuje od sastava Križevačkog meteorita, ali i od metalnih ostataka zavarivanja. To ukazuje da postoji velika vjerojatnost da se u prikupljenom uzorku stvarno nalaze mikrometeoriti, te da ih je moguće razlikovati od nečistoća kombiniranjem navedenih metoda. U budućnosti je u planu obaviti mjerenja na više lokacija, poželjno na bolje izoliranim lokacijama, kako bi se smanjio broj onečišćenja u uzorku, te probati pratiti količinu uzoraka kroz godinu. |
