Iako gotovo svi znanstvenici i većina građana izražava zabrinutost zbog klimatskih promjena, faktori koji određuju odnos te zabrinutosti i namjera ponašanja usmjerenih na zaštitu okoliša i prevenciju klimatskih promjena još uvijek nisu dovoljno istraženi. Jedan od tih faktora moglo bi biti povjerenje u instituciju iz koje informacija o klimatskim promjenama dolazi. No, iako se povjerenje u institucije općenito pokazalo se važnom odrednicom slijeđenja različitih normi i zakona, pitanje pretjeranog povjerenja uslijed kojeg se institucijama pripisuju moći koje (barem trenutno) nemaju nedovoljno je istraženo, posebice u kontekstu klimatskih promjena. Naime, preciznije, iako uvjerenje o znanosti kao rješenju za klimatske promjene može djelovati kao indikator grupne efikasnosti i samim time motivirati pojedince na kolektivno djelovanje s ciljem sprječavanja klimatskih promjena, s druge bi strane isto uvjerenje moglo služiti kao barijera kolektivnom djelovanju ako se djelovanje znanstvenika percipira dovoljnim za prevenciju klimatskih promjena. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti koja je od navedenih dviju hipoteza primjenjivija na hrvatske građane. Analize provedene na podacima hrvatskih građana prikupljenim 2021. u sklopu projekta International Social Survey Programme (ISSP) ukazale su na složen obrazac interakcija zabrinutosti o klimatskim promjenama, uvjerenja da sve što činimo u modernom životu šteti okolišu te uvjerenja o modernoj znanosti kao rješenju problema okoliša koje neće zahtijevati promjene u našoj svakodnevici u predviđanju spremnosti na upuštanje u različita ponašanja koja bi pod cijenu kratkoročno nepoželjnih posljedica mogla dugoročno umanjiti ili prevenirati klimatske promjene. Veća zabrinutost oko klimatskih promjena, neovisno o uvjerenju o modernoj znanosti, dosljedno je predviđala veću spremnost na upuštanje u ponašanja s ciljem sprječavanja klimatskih promjena, dok uvjerenje da sve što činimo šteti okolišu nije predviđalo spremnost na ponašanja kod sudionika koji nisu vjerovali da moderna znanost može riješiti problem klimatskih promjena, dok je kod ostalih sudionika bilo povezano s većom spremnošću upuštanja u ponašanja. Interakcije zabrinutosti i uvjerenja da sve što činimo šteti okolišu varirale su s obzirom na uvjerenje o modernoj znanosti, što sveukupno ukazuje da je uloga uvjerenja o modernoj znanosti kao rješenju klimatskih promjena složenija od inicijalno pretpostavljene te dominantno ovisna o drugim odrednicama.