Kelatni efekt je fenomen kojeg karakterizira da koordinativnim vezanjem kelatnih liganada na centralni metalni ion nastaju znatno stabilniji kompleksni spojevi nego vezanjem analognih monodentatnih liganada. Kelatni ligandi su didentatni i polidentatni ligandi koji se na metal vežu preko dva ili više donorska atoma te s metalom formiraju zatvoreni prsten koji se naziva kelatni prsten. Velika stabilnost kelatnih kompleksnih spojeva rezultat je entropijskih i entalpijskih doprinosa konstanti stabilnosti. Na povećanu stabilnost kelata utječu različiti faktori. Od primarne važnosti su broj i veličina kelatnih prstena koji nastaju koordiniranjem liganada na metalni ion te priroda metalnog iona i donorskih atoma liganada. Također, na porast konstante stabilnosti može utjecati rezonancijska stabilizacija kelatnog prstena, a na smanjenje konstante stabilnosti steričke smetnje između velikih supstituenata na ligandima. Upravo zbog njihove velike stabilnosti, kelatni spojevi imaju široku primjenu. U analitičkoj kemiji koriste se za kvantitativno određivanje metala i za maskiranje iona metala stvaranjem stabilnog kompleksa. Zatim, u medicini se primjenjuje kelacijska terapija kojom se uklanjaju teški metali iz organizma. Također, kelatni kompleksi imaju ulogu u mekšanju vode, koriste se kao homogeni katalizatori te kao dodaci u prehrani.