Virusne infekcije prepoznate su kao jedan od čimbenika rizika za razvoj karcinoma te se povezuju s 12-20% tumora diljem svijeta. Jedni od njih su i papilomavirusi čovjeka (eng. human papillomavirus, HPV) koji uzrokuju više od 600 000 karcinoma godišnje. HPV infekcije povezane su s gotovo 100% slučajeva raka vrata maternice koji je još uvijek na visokom četvrtom mjestu po učestalosti i smrtnosti. Osim toga, infekcije visokorizičnim mukoznim HPV tipovima povezane su i s oko 70% anogenitalnih karcinoma, a sve je više studija koje ih povezuju i s karcinomima pločastog epitela glave i vrata (engl. head and neck squamous cell carcinoma, HNSCC), šestom najčešćom zloćudnom bolesti diljem svijeta. HNSCC čine rak usana i usne šupljine, nazofarinksa, orofarinksa, grkljana i hipofarinksa, ali HPV se povezuje s 40-60% karcinoma pločastih stanica orofarinksa (eng. oropharyngeal squamous cell carcinoma, OPSCC) te samo s oko 5% karcinoma glave i vrata izvan područja orofarinksa. Iako su HPV infekcije najčešće spolno prenosive infekcije, u većini slučajeva imunosni sustav prepoznaje zaražene stanice te neutralizira infekciju unutar nekoliko mjeseci do dvije godine od početne infekcije. U suprotnom, kada infekcija HPVom opstane kroz dulje vrijeme i postane kronična, zaražene osobe su pod povećanim rizikom za razvojem malignih promjena. Ovaj je proces od primarne infekcije do razvoja raka dobro definiran u vratu maternice. Dva glavna virusna onkoproteina, E6 i E7, izravno su odgovorna za razvoj zloćudnih bolesti uzrokovanih HPV-om. Oni kooperativno ciljaju različite stanične puteve uključene u regulaciju staničnog ciklusa i apoptoze. Poznato je da vežu i usmjeravaju za razgradnju tumorske supresore, p53 i pRb. Osim što potiče razgradnju p53, brojne studije su pokazale da E6 ima mnoge druge stanične mete uključujući i proteine koji sadrže PDZ (PSD95-Dlg1-zo-1) domene, module proteinskih interakcija uključene u održavanje stanične homeostaze. Neki od najbolje okarakteriziranih E6 interaktora su proteini koji sadrže PDZ domene iz kompleksa Scribble: Scribble (SCRIB) i Discs Large 1 (DLG1). Posljedično, E6 potiče njihovu razgradnju proteasomom. Obzirom da DLG1 i SCRIB imaju ključnu ulogu u uspostavljanju i održavanju polariteta stanica, stanice koje eksprimiraju E6 formiraju slabije stanične kontakte i rastu na neorganiziraniji način. Samim time, posljedice ovih interakcija doprinose razvoju kasnijih stadija E6-uzrokovanih bolesti. Proteini DLG1 i SCRIB također su okarakterizirani i kao tumorski supresori, a do sada je njihovo ponašanje istraženo u karcinomima debelog crijeva. Osim toga, promjene proteina DLG1 primijećene su i u razvoju raka vrata maternice. Neke studije upućuju na to da ekspresija i lokalizacija DLG1 variraju u lezijama povezanim s HPV-om, što sugerira na njegovu ulogu u progresiji cervikalnih intraepitelnih lezija niskog stupnja. Zanimljivo je da je isti proces od početne infekcije do razvoja raka u području glave i vrata još uvijek neistražen, ali čini se da je znatno kraći nego u vratu maternice. Isto tako, gotovo 70% slučajeva raka vrata maternice i prekanceroznih lezija uzrokovano je dvama tipovima, HPV16 i HPV18, dok se ostatak pripisuje drugim visokorizičnim tipovima HPV-a. Interesantno, 90-95% tumora orofarinksa uzrokovano je isključivo HPV-om tipa 16. Ove varijacije u tipovima HPV-a i njihovog uzrokovanja zloćudnih promjena potencijalno mogu biti posljedica različitog intenziteta interakcija E6 s proteinima DLG1 i SCRIB, ovisno o anatomskom području. Prema tome bi razjašnjavanje funkcije onkoproteina E6 kao i potencijalnih odstupanja njegova učinka na navedene proteine dodatno pridonijelo boljem razumijevanju uloga ova dva tumorska supresora u procesu HPV-posredovane i neposredovane tumorigeneze u području glave i vrata. Također bi moglo dodatno razjasniti njihov potencijalni značaj kao biljega za predviđanje razvoja bolesti u ranim fazama