Stereokemija ima ključnu ulogu u sintezi lijekova i velik utjecaj na razvoj sigurnih i učinkovitih farmaceutskih spojeva. Proučava trodimenzijski raspored atoma u molekulama te obuhvaća pojmove izomerije, kiralnosti, konfiguracije i optičke aktivnosti. Prostorni razmještaj atoma u molekuli često ima važan učinak na njezinu biološku aktivnost. Kiralne biomolekule (enzimi, receptori) raspoznaju i vežu samo one molekule koje imaju odgovarajuću trodimenzijsku strukturu posljedica čega je određeni biološki odgovor koji ne mora uvijek imati povoljan učinak na organizam. Primjerice, enantiomeri nekih lijekova mogu djelovati vrlo štetno stoga se u farmaceutskoj industriji teži sintezi enantiočistih tvari. Dobivanju enantiočistih molekula može se pristupiti različitim metodama asimetrične organske sinteze. U tim se pristupima često koristi i rezolucija koja podrazumijeva odijeljivanje racemične smjese na pojedinačne enantiomere i često je jedan od važnih koraka u asimetričnoj sintezi. Kiralni spremnici su određene skupine kemijskih spojeva primjerice aminokiselina, hidroksikiselina, aminoalkohola, terpena, ugljikohidrata (šećera) te alkaloida i služe kao dobar izvor enantiočistih i komercijalno dostupnih molekula koje se mogu modificirati u određenim koracima sinteze nekog lijeka. Asimetrična indukcija se, za razliku od prijašnje dvije metode, bavi stvaranjem novih stereogenih jedinica, a može biti temeljena na reagensu ili na supstratu. Sve će navedene metode biti pobliže opisane u ovom radu