Molekulska gastronomija nedavno je razvijena disciplina i to suradnjom znanstvenika i kuhara s ciljem poboljšanja svakog koraka na putu od uzgoja hrane do kušanja gotovog jela. Poznavanje zakona fizikalne i anorganske kemije doprinijelo je mnogim aspektima molekulske gastronomije od kojih su neki uporaba laboratorijskih aparatura u svrhu učinkovitije pripreme jela, poboljšanje okusa te izgleda jela, ali i sam uzgoj i konzerviranje hrane koja se priprema. Sušenje zamrzavanjem ili liofilizacija jedan je od načina konzerviranja hrane uklanjanjem sadržaja vode. Dijeli se u četiri faze: prethodna obrada, smrzavanje, primarno sušenje zamrzavanjem i sekundarno sušenje zamrzavanjem. Važno je odrediti kraj procesa primarnog i sekundarnog sušenja kako bi se izbjeglo zaostajanje vode ili pretjerano sušenje. Ovisno o svojstvima tvari koje suše biraju se različite vrste pogona za sušenje te se prilagođavaju uvjeti procesa (temperatura polica, tlak u tlačnoj komori te brzina smrzavanja). Prednost sušenja zamrzavanjem je mogućnost uklanjanja maksimalne količine vode iz tvari, a da se pri tome ne narušavaju fizikalna i kemijska svojstva što je našlo primjenu i u drugim industrijama kao što je farmaceutska. Glavni nedostatci su dugotrajnost i cijena cijelog procesa