Tok mikrotubula prema polu u mitotskom diobenom vretenu složen je proces kojeg pokreću višestruki motorni proteini koji pokreću klizanje preklapajućih mikrotubula. Međutim, koordinacija klizanja u središnjoj zoni vretena s depolimerizacijom mikrotubula na polu ostaje nepoznata. Ovdje pokazujem, korištenjem speckle mikroskopije za mjerenje toka pojedinačnih mikrotubula, da nakon inhibicije kinezina-5 (EG5) motornog proteina dok vreteno kolabira, kretanje kinetohornih vlakana (k-vlakana) od središnje ravnine nije poremećeno, međutim, kretanje premoščujućih vlakana je 30% sporije u usporedbi s netretiranim metafaznim vretenima što sugerira da je klizanje preklapajućih mikrotubula usporeno. U isto vrijeme tok mikrotubula prema polu sličan je kao i u netretiranim metafaznim vretenima. Nakon inhibicije dineina Ciliobrevinom D, vreteno zadržava svoju duljinu, ali se duljina preklapanja premosnog vlakna smanjuje i njegova veza s k-vlaknima je poremećena. Nadalje, protok k-vlakana značajno je smanjen, što sugerira da dinein djeluje kao poprečni povezivač premošćujućih i kvlakana. Kada je EG5 inhibiran zajedno s kinezinom-4A (KIF4A), kretanje premosnih vlakana i k-vlakana od središnje ravnine je značajno smanjeno, što ukazuje da ova dva motora djeluju zajedno kako bi klizali mikrotubule koji se preklapaju. Zajedno, moji rezultati pokazuju da EG5 sam ima ulogu u klizanju antiparalelnih mikrotubula te da u metafazi EG5 i KIF4A u preklapanjima premosnih vlakana stvaraju sile klizanja koje se prenose na pridružena k-vlakna preko dineina. Predlažem da se vreteno sastoji od dva mehanički različita dijela, dijela srednje zone koji ostaje funkcionalan tijekom kolapsa i polu-proksimalnog dijela vretena koji se skraćuje tijekom kolapsa vretena.