Vjeruje se da se supermasivne crne rupe nalaze u središtima većine galaksija te da su njihove mase povezane sa svojstvima galaksije u kojoj se nalaze. Određivanje mase supermasivnih crnih rupa je stoga važno za razumijevanje koevolucije galaksija i njihovih središnjih supermasivnih crnih rupa. Jedna od najpouzdanijih metoda procjene mase supermasivnih crnih rupa je metoda kartiranja jeke. Ta metoda je vremenski zahtjevna i njen uspjeh ovisi o mnoštvu faktora. Rezultati te metode pokazuju da postoji empirijska korelacija između 1) veličine područja širokih linija, a to je područje ioniziranog plina koji okružuje supermasivnu crnu rupu i 2) monokromatskog luminoziteta kontinuuma. U ovom radu te korelacije će se koristiti kako bi se izračunale virijalne mase supermasivnih crnih rupa koristeći dva različita pristupa. U prvom pristupu analizirali su se spektri kvazara iz Data Release 3 baze pregleda neba Sloan Digital Sky Survey (SDSS). Ti kvazari nalaze se na crvenim pomacima 0.7 < z < 2 te je stoga u analizi korištena emisijska linija Mg II, kao i monokromatski luminozitet na 3000 A. Monokromatski luminoziteti su izračunati koristeći monokromatske tokove zračenja interpolacijom njihovih vrijednosti kroz 3 najbliže vrijednosti oko zadane valne duljine što se pokazalo pouzdanijim od vrijednosti dobivenih koristeći prilagodbu zakona potencije. Prije računa svih parametara, na spektar se primijenio Savitzky-Golay filter kako bi se uklonio šum. Rezultati dobiveni ovim pristupom pokazali su konzistentnost s masama supermasivnih crnih rupa prethodno određenim sličnim metodama iz literature. Drugi pristup koristi najnoviju SDSS-ovu bazu spektara kvazara Data Release 16 Quasar Catalog koja pokriva crvene pomake 0.1 ≲ z ≲ 6. Veći interval crvenih po maka znači da emisijska linija Mg II nije prisutna u svim spektrima. Zbog toga se uz nju koriste i emisijske linije Hβ te C IV. Za račun spektralnih karakteristika koristi se PyQSOFit algoritam. PyQSOFit je moćan alat za prilagodbu kontinuiranog zračenja i emisijskih linija na spektre kvazara te se može koristiti za računanje širine linija, monokromatskih luminoziteta, itd. Od izabranog uzorka ∼ 85 % masa se slaže do na ∼ 0.1 dex s masama prethodno određenima sličnim metodama. Rezultati su potom uspoređeni s masama dobivenima u prvom pristupu te se pokazalo da je medijan distribucije omjera masa pomaknut od jedinice za ≈ 40 %. Unatoč tomu, mase do bivene PyQSOFit algoritmom se smatraju pouzdanima jer ovaj pristup uzima u obzir više parametara od prethodnog. Naposljetku, PyQSOFit algoritam za račun masa supermasivnih crnih rupa je primijenjen na spektre kvazara iz pregleda neba Cosmic Evolution Survey (COSMOS). Iako su COSMOS spektri snimani s različitom tehnikom spektroskopije te se vrijednosti toka zračenja u nekim slučajevima razlikuju u usporedbi sa SDSS spektrima zbog varijabilnosti, pokazalo se da se ∼ 80 % masa dobivenih iz COSMOS spektara nalazi oko ∼ 0.4 dex od usporednog uzorka dobivenog iz SDSS spektara.