Pojam silikati, iako znatno širi, najčešće se povezuje sa solima ortosilicijske kiseline ili njezinim polimerizacijskim produktima. Silikati su najzastupljeniji minerali u Zemljinoj kori, sastavni su dio stijena, pijeska, gline i tla. Međutim, važnost silikata ne leži samo u njihovoj dostupnosti, već i u njihovoj strukturnoj raznolikosti kao i u svojstvima. Osnovni građevni element silikata je {SiO4} jedinica tetraedarske građe. Silikati su važan izvor dragocjenih metala, sastojak su stakla, keramike, porculana i cementa. Među silikatima važnu skupinu čine zeoliti koji se zbog svoje "otvorene" strukture s kanalima i šupljinama koriste kao ionski izmjenjivači, molekularna sita, a u novije vrijeme i kao farmaceutski pripravci. Silikoni su polimerni organosilicijevi spojevi u kojima su silicijevi atomi premošteni kisikovim atomima u složene lančaste ili umrežene strukture. Na atome silicija mogu biti vezane istovrsne ili različite organske skupine poput metilne, etilne ili fenilne čime je moguće ugađati svojstva ovih spojeva. Obzirom na njihovu strukturu i svojstva silikoni se često smatraju materijalima na granici između anorganskih i organskih polimera.