Rad je usmjeren na proučavanje utjecaja dominantnih modova klimatske varijabilnosti na ekstremne temperature i klimatske indekse na području Republike Hrvatske u razdoblju od 1950. do 2022. godine. Razmotreni su utjecaji dvaju modova: Sjeverno-atlantske oscilacije (NAO, engl. North Atlantic Oscillation) i Istočno-atlantskog polja (EA, engl. East Atlantic pattern). Klimatski indeksi izvedeni su iz Tmin-a i Tmax-a: broj ljetnih dana (SU), broj tropskih noći (TR), broj ledenih dana (ID), broj mraznih dana (FD) i dnevni raspon temperature (DTR). Utjecaji su ispitani uz pomoć analize po skupovima događaja (tzv. kompozitna analiza) i korelacijskih mapa. Primarni mod klimatske varijabilnosti, NAO, predstavlja dipol u polju tlaka zraka, koji se opisuje kao meridionalno kolebanje atmosferske zračne mase između suptropskog područja visokog tlaka zraka u blizini Azora i subpolarnog sustava niskog tlaka zraka u blizini Islanda (Wanner et al., 2001). Sekundarni mod klimatske varijabilnosti, EA, također je dipol u polju tlaka zraka i ima centre varijabilnosti koji su pomaknuti jugoistočno u odnosu na one kod NAO-a (CPC, 2012b). Kompozitna analiza anomalija ukazuje na dominantan utjecaj moda NAO na zimsko polje SLP-a, dok mod EA snažnije utječe na ljetne i zimske anomalije Tmax-a i Tmin-a. U svim hrvatskim gradovima mjesečni i sezonski trendovi Tmax-a i Tmin-a su pozitivni, što ukazuje na njihovo zatopljenje. Pearsonove korelacije Tmax-a i Tmin-a s EA-om su pozitivne tijekom cijele godine za hrvatsko područje, dok su s NAO-om pozitivne samo zimi. Negativni trendovi indeksa FD i ID zimi te pozitivni trendovi indeksa SU i TR ljeti upućuju na zagrijavanje hrvatskog područja. Iz Pearsonovih koeficijenata korelacije klimatskih indeksa s NAO-om i EA-om slijede negativne ovisnosti indeksa FD i ID o NAO-u zimi te pozitivne (negativne) ovisnosti indeksa SU i TR (ID i FD) o EA-u ljeti (zimi). EA ima značajniji cjelogodišnji utjecaj od NAO-a na ekstremne temperature hrvatskog područja. Jačanjem EA-ja rastu Tmax i Tmin.