Kataliza se koristi u većini reakcija u laboratoriju, industriji, a i u živim bićima. Osim očitog ubrzavanja reakcije neke druge prednosti su mogućnost manjeg ulaganja energije za početak reakcije, smanjenje udjela nusprodukta ili povećanje enantiomernog suviška reakcije. Ova istraživanja su dovela do napretka kemije i donjela su sa sobom praktične primjene. Ostwald je iz svojih istraživanja stvorio temeljna shvaćanja katalize koja su potrebna za sva kasnija istraživanja i otkrića na tom području. Haber je sa sintezom amonijaka na industrijskoj razini koju bi bez katalizatora bila nemoguća riješio jedan od temeljnih problema svog vremena koji je bio nedostatak dušičnih gnojiva. Ziegler i Natta su omogučili sintezu organskih polimera koji su sveprisutni u današnjem svijetu. Cornforth je objasnio kako je priroda enzima da se supstrati vežu na određen način i da stvaraju samo jedan od mogućih stereoizomera. Knowles, Noyori i Sharpless su sa asimetričnim reakcijama omogučili lakšu sintezu lijekova. Heck, Negishi i Suzuki su otkrili nove načine za stvaranje ugljik ugljik veze u aromatskoj sintezi. List i MacMillan su došli do katalizatora koji su organske molekule bez metalnog iona.