pedesetak godina postavilo se pitanje alosterije1 čime je taj biološki fenomen stavljen u fokus mnogih narednih znanstvenih istraživanja. Puno se truda uložilo u razne obrade, opise i analize alosterije koje su uslijedile. Iako su se objašnjenja logično nizala i nametala skoro pa sama od sebe, svaki je odgovor otvarao nove nepoznanice. Time je početno pitanje fenomenološki opaženog biološkog procesa vrlo brzo preraslo u opsežnu alosteričku problematiku. Njezin potpun i objedinjen pregled zahtijevao je, i još uvijek zahtijeva, korištenje širokog spektra različitih znanstveno-istraživačkih metoda koje se koriste za istraživanje alosterije u različitim sustavima. Brojni faktori koji pogone alosteriju, znanstvene metode kojima se alosterički procesi mogu promatrati, sustavi u kojima se alosterija može očitovati i mnoge druge značajke alosterije koje su detektirane, kategorički su grupirane. One, iako se razlikuju u principima i modelima na kojima se temelje, pružaju glavne pristupe obrascima alosterije. U cjelokupnom znanstvenom razvoju alosterijskog konteksta, određeni su aspekti uzrokovali značajniji preokret alosterijske paradigme. Tako su otkrića i upotreba određenih eksperimentalnih metoda imale iznimno važan utjecaj na razvitak novog načina proučavanja alosterijskog fenomena čime su udarile temelj sasvim novog shvaćanja tog biokemijskog pojma. Isto tako, otkriće dinamički pogonjene alosterije otvorilo je široku perspektivu načina proučavanja alosterije, kao i nove mogućnosti matematičke kvantifikacije tog procesa. Danas je veliki naglasak stavljen na važnost emergencije svih različitih pristupa alosteriji. Iako svaki pojedini obrazac na svojstven način, eksplicitno ili implicitno definira alosteričke pojmove, objedinjeni pogled omogućava opažanje svojstava koje pojedinačne komponente pružaju nepotpuno ili ne mogu pružiti uopće.