Većina proteina potrebnih za funkcioniranje plastida kodirani su genomom jezgre, zbog čega preproteini sintetizirani u citosolu stanice a predodređeni za izvođenje svojih funkcija unutar plastida moraju preći membrane koje okružuju plastid. Iz ovog je razloga evolucija mehanizama označavanja i transporta takvih proteina bila neophodna za integraciju endosimbionta i njegovu pretvorbu u organel. Evolucija kompleksnih plastida koja se odvila sekundarnom endosimbiozom rezultirala je postankom organela okruženih sa tri ili četiri membrane. U organizama koji posjeduju kompleksne plastide tijek transporta preproteina je stoga još kompliciraniji, a dosadašnje spoznaje ukazuju na modifikaciju i prenamjenu već postojećih translokacijskih mehanizama, koji dobivaju novu funkciju u transportu preproteina preko višestrukih membrana kompleksnih plastida, kao i nadogradnju postojećeg sustava označavanja. Otkriće postojanja glikoproteina ne samo u primarnim već i u sekundarnim plastidima otvara nova pitanja vezana za transport istih, budući da nije poznato mogu li translokoni unutrašnjih membrana prenositi glikoproteine. Cilj ovog seminara je obuhvatiti dosadašnje spoznaje o mehanizmima transporta glikoproteina u plastide. Unatoč tome što su učinjeni koraci ka identifikaciji translokacijskih sustava uključenih u transport glikoproteina, ova je problematika za sada tek djelomično razjašnjena.