Dijabetes mellitus tipa 1 (T1DM) je autoimuna bolest koja je specifična za gušteraču, a karakterizira ju nedostatak proizvodnje inzulina. Najčešći biomarkeri koji se koriste u dijagnozi i predviđanju nastanka bolesti su autoantitijela iz seruma za četiri najznačajnija antigena beta stanica: inzulin, GAD65, IA2 i ZnT8. Međutim, primijećeno je da još jedan protein koprecipitira s četiri spomenuta autoantigena. Istraživanja su pokazala da se radilo o glikoziliranom membranskom proteinu molekularne težine 38 kDa koji je nazvan Glima 38. Glima 38 je kasnije identificiran kao tetraspanin 7 (TSPAN7). TSPAN7 pripada proteinskoj obitelji tetraspanina te se sastoji od sedam domena: tri citoplazmatske (C1 do C3), četiri transmembranske (TM1 do TM4) i dvije ekstracelularne (E1 i E2), a u gušterači se nalazi specifično u stanicama Langerhansovih otoka. Hipoteza ovog istraživanja glasi da je imunoprecipitacijskim testom luciferaze moguće kvantificirati vezanje autoantitijela na proteinske fragmente TSPAN7. Cilj ovog istraživanje je bio utvrditi na koje domene se vežu autoantitijela kako bi se detaljnije mogli opisati autoimuni procesi u osobama koje boluju od dijabetesa tipa I. Glavna metoda korištena u ovom istraživanju je bila imunoprecipitacijski test luciferazom (LIPS), gdje su se proteinski fragmenti TSPAN7 obilježeni nanoluciferazom testirali na 41 uzorku seruma pacijenata koji su sadržavali autoantitijela na cjeloviti TSPAN7 i 20 uzoraka seruma koji nisu sadržavali autoantitijela na cjeloviti TSPAN7. Rezultati sugeriraju da se najvjerojatnije u domenama TSPAN7 E2 i C3 nalaze epitopi za vezanje autoantitijela te da domena TM4 također ima ulogu ili tako što i sama sadržava epitope ili tako što smješta domene E2 i C3 u pravilnu konformaciju.