U ovom radu prezentirana je primjena genetskog programiranja, tehnike koja koristi genetski algoritam za generiranje računalnog koda. Definirani su osnovni pojmovi i principi te je dana implementacija u programskom jeziku Haskell. Demonstriran je način na koji se postiže specijacija, odnosno stvaranje novih vrsta, tako da se konstruira stablo u kojem svaki čvor predstavlja novu vrstu koja je evoluirana odvojeno od ostalih. Zatim se te nezavisne vrste križaju pa njihov produkt nastavlja evoluirati. Takva strategija je podložna paralelizaciji te je opisana distribuirana implementacija koja se može izvršavati na više računala koristeći RabbitMQ[4] tehnologiju. Definiran je jezik regularnih izraza kojima se opisuju uzorci u tekstu. Dana je njihova implementacija u Haskellu te je opisano kako se na sintaksnim stablima regularnih izraza provode križanja i mutiranje. Zatim je postavljen problem prepoznavanja pripada li neka riječ engleskom ili njemačkom jeziku. Na osnovu 300 primjera jednog i drugog jezika genetski algoritam evoluira izraz koji prihvaća najveći broj engleskih riječi i što manji broj njemačkih. Konačni produkt postiže 75% točnost na primjerima za trening i 71% točnost na sveukupnom korpusu od 400000 riječi[1][3]. Korisnost tako generiranog izraza demonstrirana je na prepoznavanju jezika u cijelim rečenicama gdje je postignuta približno 85% točnost, te na prepoznavanju izmišljenih riječi.