Iperiti su kemijski spojevi koji u svojoj strukturi sadrže nukleofilni centar – sumporov ili dušikov atom te elektrofilni centar (ili više njih) – klormetilne skupine vezane preko jedne ili više metilenskih jedinica za heteroatom (S ili N). Specifična struktura ovih spojeva, u kojoj u neposrednoj blizini unutar molekule postoji nukleofilno i elektrofilno mjesto, ima velik utjecaj na reaktivnost ovih spojeva. Uslijed toga, ovi spojevi posjeduju biološku aktivnost. Tako su se sumporovi iperiti pokazali učinkovitim kemijskim oružjem, dok su dušikovi iperiti pokazali dobra svojstva kao kemoterapeutici. U prikazu teme najprije je dan povijesni pregled sinteze sumporovih i dušikovih iperita. Zatim su obraĎeni aziridini, kemijski spojevi čija je reaktivnost važna za razumijevanje reaktivnosti iperita. Nadalje, prikazane su odabrane reakcije iperita s jednostavnijim nukleofilima kao što su H2O, RNH2, R2NH te oksidacijskim sredstvima, npr. HNO3 i KMnO4. Zatim su obraĎene reakcije iperita s nukleofilima u biološkim sustavima (baze DNA) te detaljno obrazložen mehanizam alkilacije iperita s molekulom DNA, odnosno s bazama DNA. U sljedećem poglavlju opisani su simptomi do kojih dolazi uslijed trovanja sumporovim analogom kao bojnim otrovom i, s druge strane, način na koji su se dušikovi iperiti počeli koristiti kao jedna od mogućnosti u liječenju raka, tj. kao kemoterapeutici. U posljednjem, no svakako ne i manje važnom, poglavlju prikazani su dušikovi iperiti kao vrsta terapije u liječenju različitih karcinoma