Proteini su jedni od najvažnijih makromolekula u živim sustavima jer obavljaju bitne funkcije u svim biološkim procesima. Oni djeluju kao katalizatori, prenose i pohranjuju ostale molekule, osiguravaju mehaničku potporu te kontroliraju rast i diferencijaciju stanice. Homeostaza proteina je stanje stanice u kojem je proteom (skup svih proteina koje organizam proizvodi tijekom života odnosno u određenoj fazi života) stabilan i funkcionalan. Drugim riječima održavanje homostaze proteina zapravo predstavlja održavanje ravnoteže između sinteze, smatanja, translatiranja, agregacije i razgradnje proteina. Iz tog razloga vrlo je bitno održavanje homeostaze proteina kako ne bi došlo do gubitka određenih funkcija brojnih proteina, a time i do smrti stanice. Bakterijske stanice razvile su sofisticirane sustave pomoću kojih održavaju i reguliraju homeostazu proteina. Takvi sustavi potpomažu u smatanju novosintetiziranih proteina čime stanica spriječava nastanak nefunkcionalnih proteina. No, stanica često biva izložena vanjskom utjecaju zbog čega dolazi do promjene uvijeta u stanici koji dovode do narušavanja nativne strukture proteina. Proteini narušenih struktura izlažu svoje hidrofobne regije na površinu te na taj način uzrokuju interakciju s drugim proteinima i agregaciju. Iz tog razloga stanica indicira šaperone kako bi smanjila agregaciju. Molekularni šaperoni su proteini koji olakšavaju smatanje drugih proteina te se pojačano sintetiziraju u uvjetima stresa. Bakterija Escherichia coli svakodnevno je izložena ovakvoj situaciji te je uspiješno riješila ovaj problem. Naime, u stanicama bakterije E. coli razvijeni su sustavi koji međusobnom suradnjom uklanjaju takve agregate razgradnjom ili staničnom diobom. Sustavi koji održavaju homeostazu proteina u bakterijama bit će detaljno objašnjeni u daljnjem tekstu ovog rada.