prikaz prve stranice dokumenta Gene drives – igranje evolucijom
  Preuzmi
PDF 754.8 KB
završni rad
Gene drives – igranje evolucijom
Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, 2018. urn:nbn:hr:217:468661
Ranogajec, Sabina
Sveučilište u Zagrebu
Prirodoslovno-matematički fakultet
Biološki odsjek

Institucijski repozitorij: Repozitorij Prirodoslovno-matematičkog fakulteta

Citirajte ovaj rad

Ranogajec, S. (2018). Gene drives – igranje evolucijom (Završni rad). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:217:468661

Ranogajec, Sabina. "Gene drives – igranje evolucijom." Završni rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, 2018. https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:217:468661

Ranogajec, Sabina. "Gene drives – igranje evolucijom." Završni rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, 2018. https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:217:468661

Ranogajec, S. (2018). 'Gene drives – igranje evolucijom', Završni rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, citirano: 25.11.2024., https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:217:468661

Ranogajec S. Gene drives – igranje evolucijom [Završni rad]. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet; 2018 [pristupljeno 25.11.2024.] Dostupno na: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:217:468661

S. Ranogajec, "Gene drives – igranje evolucijom", Završni rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, 2018. Dostupno na: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:217:468661

Za citiranje koristite ovu mrežnu adresu: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:217:468661
Podaci o radu
NaslovGene drives – igranje evolucijom
Naslov (engleski)Gene drives – cheating evolution
AutorSabina Ranogajec
MentorNenad Malenica (mentor)
Ustanova koja je dodijelila
akademski / stručni stupanj		Sveučilište u Zagrebu
Prirodoslovno-matematički fakultet
(Biološki odsjek)
Zagreb
Datum i država obrane2018, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko
područje, polje i grana		PRIRODNE ZNANOSTI
Biologija
Sažetak
Kod organizama sa spolnim razmnožavanjem i s po dvije kopije svakog kromosoma, svaki alel bilo kojeg gena ima 50% šanse da se prenese na potomstvo (jer svaka gameta prima po jedan alel). Gene drives (hrv. gensko upravljanje) su sebični genetički elementi koji zaobilaze Mendelova pravila nasljeđivanja, pa njihovi aleli imaju šansu prijenosa na potomstvo veću od 50%. U zadnjih nekoliko godina, prirodno prisutni gene drive sustavi u različitim organizmima poslužili su kao inspiracija za dizajniranje sintetskih gene drive sustava u svrhu genetskog modificiranja populacija, a nakon otkrića tehnologije CRISPR-Cas9 ideja je doživjela veliki napredak. Aktualna istraživanja bave se mogućnostima primjene sintetskih gene drive sustava za suzbijanje malarije modifikacijom populacije komarca Anopheles stephensi i supresijom populacije komarca Anopheles gambiae, te za kontrolu populacija glodavaca. Neka od ograničenja uporabe sintetskih gene drive sustava su razvoj rezistencije na gene drive alele, potencijalni nepredvidljivi učinci, nekontrolirano širenje i zlouporaba. Da bi sintetski gene drive sustavi jednog dana mogli funkcionirati u divljim populacijama, istražuju se i mogućnosti supresije razvoja alela rezistentnih na gene drive te načini bolje kontrole širenja gene drive alela radi smanjenja negativnog utjecaja na neciljane vrste.
Sažetak (engleski)
In sexually reproducing organisms, with two copies of every chromosome, each allele of a particular gene has a 50% chance of being passed to progeny - because every gamete receives one of the alleles. Gene drives are selfish genetic elements that surpass the Mendelian laws of inheritance, so that the progeny has a chance greater than 50% to receive the gene drive allele. In the recent years, naturally occurring gene drive systems have inspired biologists to create synthetic gene drive systems that could be used as tools for genetic modification of entire populations. With the help of CRISPR-Cas9 technology, the idea has faced greater improvement. Current research focuses on using synthetic gene drive systems for malaria suppression either by modifying Anopheles stephensi mosquito population or suppressing Anopheles gambiae population, as well as for the population control of rodents. Potential limitations of using synthetic gene drive systems are development of alleles resistant to gene drive, unforseen effects, uncontrolled propagation and malpractice. For the synthetic gene drive systems to work in wild populations in the future, the methods for resistant allele suppression and for lowering the unwanted effects by better confinement to target species need to be further investigated.
Ključne riječi
Jezikhrvatski
URN:NBNurn:nbn:hr:217:468661
Studijski programNaziv: Molekularna biologija
Vrsta studija: sveučilišni
Stupanj studija: preddiplomski
Akademski / stručni naziv: sveučilišni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) molekularne biologije (univ. bacc. biol. mol.)
Vrsta resursaTekst
Način izrade datotekeIzvorno digitalna
Prava pristupaOtvoreni pristup
Uvjeti korištenjaIkona licence Zaštićeno autorskim pravom.
Datum i vrijeme pohrane2018-10-02 09:27:12