Izmjene glacijala i interglacijala u razdoblju Kvartara utjecale su na geografsku rasprostranjenost vrsta u Europi danas. Vrste koje su bile bolje prilagođene na umjerenu klimu bile su ograničene na područja refugija u vrijeme glacijala dok su vrste koje su bile prilagođene na hladnu klimu bile ograničene na područja refugija u interglacijalima. Poseban utjecaj na geografski raspon vrsta imao je posljednji glacijalni maksimum. Glacijalni refugiji nalazili su se na jugu Europe (Apeninskom poluotoku, Pirinejskom poluotoku i Balkanu). Postojanje kriptičnih refugija za vrste umjerene klime koji su se nalazili sjevernije još uvijek je predmet mnogih znanstvenih rasprava. U ovom radu pokazana je mogućnost postojanja takvih refugija na primjeru obične bukve (Fagus sylvatica) i divlje jabuke (Malus sylvestris). Također, cilj ovog rada bio je dati uvid u kompleksne procese koji su se događali u refugijima tijekom posljednjeg glacijanog maksimuma i procese kolonizacije koji su uslijedili nakon njega. Naglašena je uloga glacijalnih refugija kao žarišta genske raznolikosti Europe te potreba za zaštitom tih područja. Potrebna su daljnja, detaljnija paleobotanička i genetička istraživanja kako bi se dobio detaljniji uvid u prošlost biljnih i drugih vrsta na Europskom kontinentu. Razumijevanje prošlosti glacijalnih refugija omogućit će bolja predviđanja utjecaja trenutnih klimatskih promjena na živi svijet.