Afinitetna kromatografija istaknula se kao moderna i korisna, a pritom veoma učinkovita skupina kromatografskih tehnika. Mnoge druge kromatografske metode i dalje su sastavni dio biokemijskih istraživanja jer su svaka na svoj način nezamjenjive. Međutim, razvoj znanosti s vremenom iziskuje mnogo zahtjevnije metode, a kako bi se mogao zabilježiti daljnji napredak, skupine tehnika poput afinitetne kromatografije nameću se kao pravi odabir. Upotreba afinitetne kromatografije danas je raširena u većini farmaceutskih industrija te je također veoma značajna kod proteomskih istraživanja. Pročišćavanje rekombinantnih proteina dobivenih ekspresijom u različitim stanicama domaćina skoro je nezamislivo bez barem jednog koraka afinitetnog odjeljivanja ili detekcije ciljanih proteina pomoću njihovog specifičnog afiniteta prema nekoj drugoj molekuli. U cjelokupnu priču o pročišćavanju rekombinantnih proteina uključeni su različiti afinitetni privjesci od kojih neki nisu još u potpunosti istraženi, te pripadajuće proteaze - enzimi koji specifično cijepaju afinitetne privjeske u svrhu oslobađanja pročišćenog proteina. Cilj ovog rada je opisati tehnike afinitetne kromatografije, upoznati se s njezinom upotrebom u procesu pročišćavanja rekombinantnih proteina i saznati više o izazovima i mogućnostima ove skupine tehnika zahvaljujući kojima je afinitetna kromatografija dospjela u sam vrh istraživačke suvremene biokemij