Bijela imela (Viscum album L.), vrsta imele iz porodice Santalaceae, je vazdazelena, drvenasta biljka koja kao epifitski obligatni poluparazit raste na velikom broju drvenastih vrsta. Imela se koristi u tradicionalnoj medicini za liječenje čitavog niza oboljenja. Dio imeline ljekovitosti može se pripisati fenolnim spojevima. Dosadašnja istraživanja su pokazala kako ovisno o biljci domaćinu, vremenu ubiranja i pripremi biljnog materijala sastav i količina fenolnih spojeva, kao i antioksidacijska aktivnost vezana uz njih, jako varirju. Istraživanje je izvršeno na lišću imela koje su rasle na lipi, glogu i javoru. Sa svakog stabla sakupljeno je lišće s peteljkama s po jedne imele. Lišće s peteljkama svake od imela je podijeljeno na dva približno jednaka dijela od kojeg je jedan sušen na sobnoj temperaturi u sjeni dok je drugi liofiliziran. Mjeren je antioksidacijski kapacitet trima spektrofotometrijskim metodama, količina ukupnih fenolnih spojeva metodom Folin-Ciocalteu dok su pojedini fenolni spojevi detektirani metodom tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti s obrnutim fazama (RP-HPLC). Utvrđeno je da imela koja je rasla na glogu najbogatija fenolnim tvarima, te kako gledajući u cjelini ima veći antioksidacijski kapacitet u usporedbi s ostalim uzorcima. Liofilizirani uzorci pokazali su veći antioksidacijski kapacitet od svojih na sobnoj temperaturi sušenih parova. Liofilizacija je pokazala pozitivan učinak na očuvanje koncentracije p-kumarinske i sinapilne kiseline.