Cilj sustava za kontrolirano otpuštanje je otpustiti aktivnu tvar pri odgovarajućim uvjetima odgovarajućom brzinom kako bi se pospješila efikasnost lijeka i smanjile nuspojave. U tu svrhu razvijeni su različiti sustavi za kontrolirano otpuštanje (tablete, flasteri, gelovi, mikroemulzije, otopine i dr.). Hidrogelovi su jedan od često korištenih sustava za dostavu aktivne tvari. Radi se o sustavima koji su najčešće izgrađeni od umreženih hidrofilnih polimernih lanaca koji mogu apsorbirati velike količine vode, ali se u njoj ne otapaju zbog fizikalnog ili kemijskog unakrsnog vezanja polimernih lanaca. Hidrogelatori se odlikuju hidrofilnim svojstvima, kao i blagim uvjetima geliranja (sobna temperatura, bez uporabe organskih otapala), što im omogućuje različite primjene, poput zaštite aktivne tvari od imunosnog sustava domaćina, dostave osjetljivih bioloških molekula poput DNA i proteina i dostave čimbenika rasta u svrhu pospješivanja oporavka tkiva. Također, zahvaljujući velikom broju monomera koji se mogu koristiti za pripravu hidrogelatora, razvijeni su hidrogelovi koji mijenjaju strukturu ovisno o vanjski uvjetima. Ovakvi sustavi ne otpuštaju aktivnu tvar pasivno, već je aktivo dostavljaju ovisno o uvjetima u okolini. Tako su, između ostalog, priređeni hidrogelovi koji mijenjaju strukturu ovisno o temperaturi, pH i ionskoj jakosti. Na kinetiku otpuštanja aktivne tvari iz hidrogela utječu fizikalni procesi (bubrenje matrice), fizikalno-kemijski procesi (erozija matrice, otapanje i rekristalizacija aktivne tvari, prijenos aktivne tvari - difuzija i konvekcija i interakcija aktivne tvari s okosnicom matrice) i parametri sustava (početna raspodjela i koncentracija aktivne tvari unutar matrice, oblik matrice i njezine dimenzije). U ovome su radu opisani procesi koji utječu na kinetiku otpuštanja, kao i neki od modela pomoću kojih se opisuje kinetika otpuštanja aktivne tvari.