Antimikrobni peptidi su male i, uglavnom, pozitivno nabijene molekule koje se nalaze u raznim oblicima života, od prokariota do eukariota. Mogu imati prirodno podrijetlo, iz prokariotskih i eukariotskih stanica, ali mogu se dizajnirati i sintetizirati u laboratoriju. Njihovo djelovanje može biti direktno, a to podrazumijeva njihovo vezanje na staničnu membranu bakterije i ulazak u samu bakteriju sa ciljem njezinog uništavanja, dok indirektno djelovanje antimikrobnih peptida podrazumijeva njihovo sudjelovanje u imunološkim obrambenim procesima. S obzirom na to da su pojedine bakterije otporne na određene antimikrobne peptide, uvode se razne modifikacije na samim peptidima kako bi se poboljšalo njihovo djelovanje. Kako bi se određeni sintetizirani antimikrobni peptidi dostavili na određeno mjesto u organizmu, moraju se prenijeti pomoću nanometarskih sustava kao što su recimo liposomi. Kada bi antimikrobne peptide direktno unijeli u organizam, došlo bi do njihove hidrolize uslijed djelovanja proteolitičkih enzima. Sintetiziralo se nekoliko takvih peptida i neki od njih podvrgnuti su istraživanjima kako bi se analiziralo njihovo djelovanje i na kraju odobrila njihova primjena u terapeutske svrhe. U tu svrhu, razmatrale su se prednosti i nedostatci takvih peptida. Neki od sintetiziranih peptida i mehanizam njihovog djelovanja bit će spomenuti u daljnjem tekstu.