Korištenjem instumentnih metoda kemijske analize (ICP-MS, GC-MS, gama spektrometrija) i citogenetičke analize (SCGE) istražena je razina antropogenog utjecaja na kvalitetu voda Nacionalnog parka Plitvička jezera u razdoblju od 2011. do 2012. godine. U vodama je određen sadržaj triju velikih skupina zagađivača: hlapljivih organskih zagađivača (spojeva BTEX), makroelemenata i elemenata u tragovima (tj. teških metala, određenih unutar elementne analize) i antropogenih radionuklida. Koncentracije većine elemenata u vodi su niske, a prosječne koncentracije elemenata koji predstavljaju opasnost po vodeni ekosustav su znatno niže od maksimalnih dozvoljenih koncentracija propisanih direktivom Parlamenta i Vijeća EU. Razine spojeva BTEX vrlo su niske i odgovaraju razinama koje se obično uočavaju u područjima „netaknute prirode“. Analizom antropogenih radionuklida uočene su povišene koncentracije cezija-137 i kratkoživućeg cezija-134, vjerojatno kao posljedica nuklearne katastrofe koja se dogodila u Fukushimi u ožujku 2011. Moguća genotoksičnost riječne i jezerske vode NP Plitvička jezera ispitana je alkalnim komet-testom (metodom SCGE) ljudskih krvnih limfocita te su uočene razine oštećenja DNA unutar prihvatljivih granica. Rezultati istraživanja su pokazali da su antropogeni utjecaji na kvalitetu vode, a time i na vodeni ekosustav nacionalnog parka, mali, ali postoje, pa bi bilo preporučljivo daljnje praćenje kvalitete vode kako bi se osiguralo zadržavanje postojećih niskih razina onečišćenja te kako bi se na vrijeme mogao opaziti njihov porast i spriječiti ozbiljnije posljedice po vodeni ekosustav.