Okruglolisna rosika (Drosera rotundifolia L.) mesojedna je biljka koja nastanjuje rijetka cretna staništa u Hrvatskoj kojima prijeti nestajanje. Metodom košnje visoke vegetacije pokušava se spriječiti zarašćivanje cretova, pri čemu se biljke prilagođene na uvjete sjene naglo izlažu uvjetima visokog intenziteta svjetlosti. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi promjene u učinkovitosti fotosinteze te promjene u sadržaju i sastavu fotosintetskih pigmenata i fenolnih spojeva nakon što rosike, koje smo uzgojili u uvjetima sjene, izložimo visokom intenzitetu svjetlosti (700 ± 20 μmol fotona m-2 s-1) u trajanju od 5, 30, 50 i 100 sati. Nakon izlaganja biljke koje su 5 i 100 sati bile izložene visokom intenzitetu svjetlosti, stavljene su 7 dana na oporavak u uvjete niskog intenziteta svjetla. Kontrolna grupa biljaka bila je izložena niskom intenzitetu svjetlosti (40 ± 20 μmol fotona m-2 s-1) te je predstavljala biljke koje žive u sjeni. Izlaganje biljaka visokom intenzitetu svjetlosti dovelo je do smanjenja vrijednosti optimalnog prinosa i stope prijenosa elektrona, a porasla je vrijednost nefotokemijskog gašenja. Tijekom izlaganja visokom intenzitetu svjetlosti u biljkama je izmjeren niži udio klorofila u tkivu te povećan udio karotenoida, a povećali su se i udjeli fenola, tanina, flavonoida i antocijana. Ovi rezultati ukazuju da je izlaganje visokom intenzitetu svjetlosti dovelo do preopterećenosti fotosintetskog aparata i fotoinhibicije. Međutim došlo je i do prilagođavanja biljaka jer je za očekivati da će se zbog manjeg udjela klorofila smanjiti apsorpcija energije, odnosno povišenjem udjela karotenoida povećat oslobađanje viška energije u obliku topline što će zaštiti fotosintetski aparat od svjetlosnog stresa. Osim toga, uočeno povećanje udjela fenolnih spojeva u tkivu također može imati ulogu u zaštiti biljaka od oksidacijskog stresa uzrokovanog svjetlosnim stresom i/ili u smanjenju apsorpcije svjetlosne energije.