Metaloorganske materijale, odnosno njihove strukture, karakterizira prisutnost metalnog iona ili klastera koordiniranog organskim ligandom. Možemo ih podijeliti na diskretne strukture i koordinacijske polimere od kojih su najznačajnije metaloorganske mreže,trodimenzionalne metaloorganske strukture (engl.metal-/organic framework, MOF). Metaloorganski poliedri (engl. metal-organic polyhedra, MOP) su trodimenzionalne diskretne strukture, za razliku od metaloorganskih mreža koje su periodične, beskonačne tvorevine. Važan uvjet za nastajanje metaloorganskih poliedra je taj da barem jedna od građevnih jedinica takvog sustava mora imati tri raspoloživa vezna mjesta te se također barem jedna od komponenti mora odlikovati kutnom geometrijom. Metaloorganski poliedri nastaju vezanjem organskog liganda na metalni ion ili klaster, dok će struktura konačne tvorevine ovisiti o nizu faktora od kojih su tek neki izbor kationa metala i/ili klastera, priroda i geometrija organskih liganada, priroda otapala u kojem se reakcija provodi te temperatura. Među metaloorganskim poliedrima posebno su zanimljivi oni čija struktura počiva na sekundarnim građevnim jedinicima (engl. secondary building unit, SBU). One mogu biti organske molekule, molekularni kompleksi ili klasteri koji se odlikuju rigidnom geometrijom, dok njihova vezna mjesta osiguravaju grananje strukturena predvidljiv način. "Metaloorganski poliedri, zbog svojih strukturnih karakteristika, primjenu nalaze u nizu područja kao što katalitička ispitivanja, omogućujući proučavanje procesa koji se zbivaju u njihovoj središnjoj šupljini. Također, i primjena u biomedicini oslanja se na njihovu strukturu nalik "kavezu" koja omogućuje "zarobljavanje" ciljane molekule lijeka te njezin transport kroz organizam. Konačno, "metaloorganski poliedri koriste se kao funkcionalni materijali za pohranu plinova, pri čemu se molekula plina smještaju u unutrašnost "metaloorganskog kaveza".