Prilagodba atenuacijskih relacija za područja različitih seizmičkih, seizmotektonskih i geoloških značajki jedan je od glavnih izazova u istraživanju seizmičkog hazarda. Vjeruje se da ključ te prilagodbe leži u spektralnoj domeni gibanja tla. Stoga su u ovom radu predstavljene empirijske jednadžbe za procjenu Fourierovog amplitudnog spektra (FAS) i trajanja gibanja tla. Izračunate su procjene FAS-a i trajanja gibanja tla te su prikazane u ovisnosti o magnitudi i udaljenosti od žarišta potresa. Promatraju se razlike prirodnih logaritama opaženih vrijednosti FAS-a i trajanja gibanja tla i njihovih predviđenih vrijednosti. Dobivene razlike dijele se na tri dijela: srednje odstupanje, reziduali zbog varijabilnosti među događajima i reziduali zbog varijabilnosti unutar događaja. Reziduali među događajima prikazani su u ovisnosti o magnitudi, a reziduali unutar događaja u ovisnosti o udaljenosti od žarišta potresa i tipu tla. Procijenjene vrijednosti FAS-a i trajanja gibanja tla kombinirane su pomoću teorije nasumičnog titranja (eng. Random vibration theory; RVT) i izračunat je spektar odgovora tla koji je prikazan u ovisnosti o magnitudi i udaljenosti. Opisana metoda primijenjena je na skup podataka koji je konstruiran korištenjem podataka iz RESORCE-2018 i BSHAP baze podataka, a obuhvaća zapise s područja Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Slovenije i Srbije. Dobiveni spektri uspoređeni su s istraživanjem Bora i sur. (2014). Glavni cilj opisanog pristupa je primjena atenuacijskih relacija na različita seizmička područja s karakterističnim vrijednostima seizmičkih parametara. Prikazan je postupak prilagodbe spektara odgovora tla za različite vrijednosti parametra kappa u dvije različite seizmičke regije.