Održavanje i osiguravanje likvidnosti važan je aspekt u vođenju svakog uspješnog poslovanja. Kako bi određeno poduzeće bilo sposobno da pravovremeno podmiruje sve svoje financijske obveze po dospijeću, da svakodnevne aktivnosti izvršava bez financijskih teškoća i da neometano može planirati svoj budući rast i razvoj, nužno je da uspješno upravlja svojom likvidnošću. U ovom radu proučava se teorija korporativnog upravljanja likvidnošću putem kreditnih linija. Kreditne linije poduzeću omogućuju da koristi sredstva na zahtjev, odnosno onda kada i u kojoj mjeri su mu potrebna, a takva fleksibilnost uvelike doprinosi osiguranju likvidnosti poduzeća. Kreditne linije za banke su način na koji banka može pratiti i nadzirati osiguranje likvidnosti poduzeća. Nadgledanje banke a potom i rezultirajući opozivi kreditnih linija pomažu u kontroli poslovanja pogotovo kada poduzeće ima poticaje uložiti u projekte koji uvelike mogu ugroziti njegovu likvidnost. Teorija u radu pokazuje da će poduzeća s visokim rizikom likvidnosti vjerojatnije koristiti novčana sredstva umjesto kreditnih linija za upravljanje likvidnošću, jer se troškovi nadgledanog osiguranja likvidnosti povećavaju s rizikom likvidnosti. Također poduzeća s malim potrebama za osiguranjem od rizika vjerojatnije će koristiti kreditne linije u odnosu na novčana sredstva, a ta se poduzeća s manjom vjerojatnošću suočavaju s raznim ugovornim ograničenjima prilikom implementiranje kreditne linije, te zbog toga i s manjom vjerojatnošću opoziva od strane banke.