Jezik je jedan od mnogobrojnih oblika komunikacije, a ono što ga čini uistinu zanimljivim jest da je isključivo ljudski fenomen. Tijekom povijesti biva predmet mnogobrojnih istraživanja, kako filozofske, tako i biološke prirode. Glavni problem u istraživanju evolucije jezika činjenica je da jezik ne fosilizira. Dokazi od tome kada, kako i zašto je nastao jezik oskudni su i ne pružaju potpuni uvid u rane jezične početke. Cilj rada stoga je bio predstaviti neke od teorija i modela evolucije jezika, koji pokušavaju odgovoriti na pitanja iz čega i kako se razvio jezik. Diskutirana je uloga gramatike u cjelokupnoj slici postanka jezika, i suprotstavljena su stajališta dvaju istaknutih znanstvenika, Chomskyja i Denneta. Izložene su glavne skupine dokaza o postanku jezika, temeljene na komparativnim studijama čovjeka i čovjekolikih majmuna, fosilnim ostacima, kulturnoj ostavštini i genetičkim istraživanjima. Zaključeno je kako se jezik vjerojatno razvio iz primitivnih vokalnih/ gestikularnih oblika komunikacije i potom bio favoriziran prirodnom selekcijom. Pritom su se neuralne regije i anatomske strukture uključene u produkciju jezika usmjereno razvijale, o čemu nam svjedoče fosilni nalazi ranih hominina. Sve složenija socijalna i kulturna zajednica hominina također je preferirala jezik kao najjednostavniji način prenošenja složenih informacija. Inačica gena FOXP2, prvog otkrivenog gena povezanog s jezičnim sposobnostima, identična je kod suvremenog čovjeka i čovjeku najbližeg evolucijskog srodnika Homo neanderthalensisa. Suvremena genetička istraživanja i računalni modeli bit će glavni aduti u budućnosti potrage za postankom jezika.