Prema porijeklu spojeve u okolišu koji sadrže perkloratni anion (ClO4−) možemo podijeliti na prirodne i antropogene. U sušnim i polusušnim područjima perklorati nastaju prirodnim procesima u atmosferi. Zahvaljujući širokoj primjeni ovih soli velike količine perklorata se sintetiziraju. Perklorati se uvelike koriste u industriji i sastojak su umjetnih gnojiva. Nemarno odlaganje industrijskog otpada te pretjerana primjena u poljoprivredne svrhe dovele su do povećanog nakupljanja perklorata u prirodi. Velike koncentracije perklorata u okolišu uzrokovale su prilagodbu mikroorganizama koji su razvili mehanizme za redukciju perklorata. Radi se o perklorat reducirajućim bakterijama (PRB). Mehanizam redukcije događa se u prisustvu dva enzima: perklorat reduktaze i klorit dismutaze. Njihovom se aktivnošću štetni perklorat razgrađuje do kisika (O2) i kloridnog aniona (Cl−). Rast i aktivnost PRB-a ovisi o uvjetima okoliša u kojemu se nalaze. Optimalna vrijednost temperature, pH i saliniteta nužne su za normalnu metaboličku aktivnost PRB-a. Za aktivnost je bitna dovoljna dostupnost elektron donora (acetat, etanol, vodik). U realnim uvjetima okoliša za PRB glavnu prepreku u razgradnji perklorata predstavlja prisutnost drugih elektron akceptora poput nitratnog aniona (NO3−), kisika (O2), sulfatnog aniona (SO42−) i kloratnog aniona (ClO3−). Oni mogu usporiti rad perklorat reduktaze (poput NO3−), inaktivirati ju (O2, SO42−) ili uzrokovati kompetitivnu inhibiciju (ClO3−). Danas postoje metode kojima se nastoji smanjiti koncentracija perklorata u okolišu. Glavni medij rasprostranjivanja perklorata je voda, stoga su postojeće metode usmjerene na smanjenje koncentracije perklorata u vodenim površinama. Metode za pročišćavanje se mogu podijeliti na fizikalno-kemijske metode i na biološke metode. Primjena PRB-a ubraja se u biološke metode i zasniva se na sposobnosti PRB-a da reduciraju perkloratni anion do kloridnog aniona.