UV (engl. ultraviolet) zračenje je elektromagnetsko zračenje valnih duljina između 100 i 400 nm te se dijeli na UVA, UVB i UVC zračenje, od kojih samo UVA i dio UVB dostižu Zemljinu površinu. UV zračenje može na razne načine interagirati s kožom: dio se reflektira, dio rasprši, a dio se apsorbira pomoću kromofora u koži. Dubina prodiranja UV zračenja u kožu proporcionalna je valnoj duljini. U akutne efekte UV zračenja na kožu ubrajaju se fotooštećenja, mutacije, imunosupresija, eritem, tamnjenje i sinteza vitamina D, dok su kronični efekti fotostarenje i fotokancerogeneza. Melanin je pigment u koži koji apsorpcijom UV zračenja štiti genetičku informaciju od mogućih oštećenja te svojom vrstom i količinom određuje boju kože i osjetljivost na UV zračenje. Fitzpatrickova ljestvica je numerička klasifikacija šest fototipova kože, ovisno o stupnju pigmentacije, osjetljivosti na UV zračenje i riziku od raka kože. MC1R (engl. melanocortin-1 receptor) određuje normalnu pigmentaciju kože pojedinca i predstavlja skretnicu između puteva biosinteze eumelanina i feomelanina. Također igra ključnu ulogu u adaptivnom tamnjenju. DNA (engl. deoxyribonucleic acid) je jedna od najvažnijih kromofora u koži. Direktnom apsorpcijom UVB zračenja nastaju fotoprodukti DNA poput ciklobutanskih pirimidinskih dimera (CPD, engl. cyclobutane pyrimidine dimers). Do oštećenja DNA može doći i indirektnim putem, pomoću reaktivnih kisikovih vrsta (ROS, engl. reactive oxygen species) nastalih pod djelovanjem UVA zračenja. NER (engl. nucleotide excision repair) i BER (engl. base excision repair) predstavljaju iznimno važne mehanizme popravka DNA. NER uklanja CPD, dok BER uklanja oštećene baze poput 8-oksoG. Nepopravljena oštećenja dovode do mutacija, a za CT i CCTT se smatra da su mutacije svojstvene UV zračenju. Prirodno i umjetno UV zračenje klasificirano je kao kancerogen. Imunosupresijski efekt UV zračenja značajan je faktor koji omogućuje kancerogenezu. Rak kože dijeli se na: rak bazalnih stanica (BCC, engl. basal cell carcinoma); rak pločastih stanica (SCC, engl. squamous cell carcinoma) i melanom, odnosno rak melanocita (MM, engl. malignant melanoma), od kojih je melanom najagresivniji. Tumor supresor p53 može aktivirati apoptozu, jedan od obrambenih mehanizama organizma kojim se uklanjaju stanice s nepopravljivim oštećenjima i tako spriječiti nastanak tumora. Mutacije u proto-onkogenima i tumor supresorskim genima posebno su značajni u kancerogenezi. UV inducira izravno tamnjenje pigmenta (IPD, engl. immediate pigment darkening), trajno tamnjenje pigmenta (PPD, engl. persistent pigment darkening) i zakašnjelo tamnjenje (DT, engl. delayed tanning), odnosno melanogenezu. Opekline od sunca karakterizirane su pojavom eritema i apoptotskih stanica. UV zračenje uzrokuje fotolizu 7- dehidrokolesterola (7-DHC, engl. 7-dehydrocholesterol) u epidermi i na taj način pokreće put biosinteze aktivnog oblika vitamina D. Fotostarenje je preuranjeno starenje kože uzrokovano UV zračenjem.