Metaloorganske mreže su posebna klasa spojeva u kemiji materijala koja predstavlja najbolju simbiozu kemije organskih i anorganskih spojeva u jednom. Građeni su od više metalnih centara ili metalnih klastera povezanih međusobno organskim ligandima koji se u terminologiji metaloorganskih mreža nazivaju linkerima tvoreći pritom mrežu koja ovisno o veličini svojih pora može selektivno propuštati samo one molekule koje su svojim proporcijama manje od spomenutih pora. Zbog već navedenih specifičnosti u strukturi, metaloorganske mreže su pronašle primjenu u raznim područjima znanosti i tehnologije od kojih se zasigurno najviše izdvaja primjena kao kemijskih senzora. Metaloorganske mreže mogu se nadograđivati čime se postiže pojačavanje signala. Takvi spregnuti kemijski senzori svojom specifičnom građom omogućavaju selektivnost i smanjenje koncentracije analita potrebne za detekciju. S obzirom da su metaloorganske mreže dio kemije materijala čiji razvoj je novijeg datuma, do sada su uspješno razvijeni mnogi kemijski senzori bazirani na sustavima u kojima glavnu ulogu prepoznavanja signala imaju metaloorganske mreže. Najbolje istraženi kemijski senzori su MOF-ovi čije se djelovanje bazira na interferometriji, površinski lokaliziranoj plazmatskoj rezonanciji, luminescenciji i koloidnim kristalima. Očekuje se kako će daljnjim razvojem znanosti zasada samo velik potencijal metaloorganskih mreža u budućnosti imati veću primjenu koja se neće bazirati samo na specifičnoj selektivnosti i poboljšanjima starijih tehnika detekcije, već i u primjeni koja će biti korisnija za cijelokupno područje prirodnih i tehničkih znanosti.