U ovom radu opisano je atmosfersko forsiranje koje uzrokuje ekstremne razine mora u Sredozemnom moru. Odabrano je pet postaja za analizu: Valencija, Monako, Napulj, Ravena i Venecija. Analizirane su rezidualne razine mora, koje se definiraju kao razlika između izmjerenih razina mora i plimnih oscilacija. Ekstremni događaji dalje su definirani kao događaji tijekom kojih rezidualne razine mora prelaze 99.9 percentil procijenjen za svaku postaju zasebno. U prvom dijelu istraživanja predstavljeni su rezultati analize razine mora tijekom 31-godišnjeg klimatološkog razdoblja (1984.-2014.), uključujući statistiku učestalosti, trajanja i sezonske distribucije ekstrema. U drugom dijelu istraživanja predstavljeni su rezultati analize sinoptičkih atmosferskih polja povezanih s ekstremno visokim razinama mora. Analizirana sinoptička polja uključuju: prosječni tlak zraka na razini mora, brzinu vjetra na visini od 10 m te geopotencijalnu visinu 500 hPa plohe i pripadne vjetrove. Najviše ekstrema zabilježeno je u razdoblju od listopada do veljače na svim postajama, a njihovo prosječno trajanje ovisi o mjesecu u kojem su zabilježene. Jedan prevladavajući sinoptički uzorak koji prethodi ekstremno visokim razinama mora izdvojen je za Valenciju dok su po dva tipična uzorka uočena za Monako, Ravenu i Veneciju. Tipični sinoptički uzorak nije prepoznat za ekstremne događaje u Napulju.