U sklopu ove disertacije istražen je utjecaj podmorskih ispusta na mikrobiom i resistom priobalnog morskog okoliša. Suvremena tehnologija, uključujući višeparametarske sonde i sekvenciranje sljedeće generacije (NGS), korištena je kako bi se pružile nove spoznaje o podmorskim ispustima kao epidemiološki važnim izvorima ali i žarištima onečišćenja okoliša rezistentnim bakterijama i genima antibiotske rezistencije. Analizirana je stabilnost vodenog stupca i njegov utjecaj na širenje efluenta, potvrđujući ulogu stratifikacije u održavanju efluenta ispod piknokline. Nadalje, naglašena je i korisnost korištenja sondi za opis i praćenje oblaka efluenta u stvarnom vremenu, kao i kod uzorkovanja morske vode. Paralelno, analizom metagenomskih podataka utvrđen je negativan utjecaj rada podmorskih ispusta na sastav mikrobne zajednice, a koji je doveo do širenja alohtonih i patogenih bakterija. Nadalje, u blizini podmorskog ispusta povezanog s otpadnim vodama bolnica grada Splita, identificirane su karbapenemaza-producirajuće Enterobacteriaceae, a po prvi put je identificirana i okolišna KPC- i OXA-48-producirajuća E. coli. Dodatni rezultati istaknuli su razlike u strukturi mikrobne zajednice između točaka uzorkovanja u neposrednoj blizini podmorskih ispusta u odnosu na kontrolnu točku koja nije pod utjecajem otpadne vode. Nadalje, integracija analize mikrobioma i rezistoma na temelju nasumičnog sekvenciranja (engl. Shotgun) metagenomskih uzoraka prikupljenih unutar uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i u blizini pripadajućih podmorskih ispusta, pružila je uvid u raznolikost bakterijske zajednice i gena antibiotske rezistencije, pri tome naglašavajući postojanost i ispuštanje gena antibiotske rezistencije u morski okoliš. Naglašavajući potrebu za holističkim strategijama, ovaj rad se uklapa i u 'One Health' koncept (Jedno zdravlje), prepoznajući i naglašavajući problem antibiotske rezistencije u okolišu.