Bakterije iz porodice Enterobacteriaceae su gram-negativni štapići koji ne stvaraju spore i fakultativni su anaerobi. Enterobacteriaceae su široko rasprostranjene u prirodi, nalaze se kao komenzali u probavnom sustavu ljudi i životinja, a neke od vrlo su značajni patogeni ljudi. Dijele se na primarno patogene i oportunistički patogene enterobakterije. Primarno patogene enterobakterije posjeduju čimbenike virulencije dovoljno jake da izazovu infekciju kod osoba očuvane imunosti. Oportunističke enterobakterije uzrokuju infekcije kada dospiju u unutarnju sredinu čovjeka, a to može biti posljedica oslabljenog imunosnog sustava, zloćudnih bolesti, traume ili oštećenja sluznice. Najčešći uzročnik bakterijskih infekcija je E. coli. Postoji nekoliko patosojeva E. coli uzročnika crijevnih infekcija koji se prenose kontaminiranom hranom ili vodom te fekalnooralnim kontaktom: enterotoksična E. coli (ETEC), enteropatogena E. coli (EPEC), enteroagregativna E. coli (EAEC), enteroinvazivna E. coli (EIEC) i enterohemoragična E. coli (EHEC). Uropatogena E. coli (UPEC) uzrokuje 75% do 95% infekcija mokraćnog sustava. Značajan bolnički patogen je K. pneumoniae koja uzrokuje pneumoniju, infekcije mokraćnog sustava te druge ozbiljne infekcije poput sepse i meningitisa. Nadalje, treba spomenuti i bakterije roda Salmonella koje uzrokuju salmoneloze. Sojevi roda Salmonella mogu biti tifusni i netifusni. Netifusne salmonele uzrokuju gastroenteritis od koga godišnje u svijetu umire 155 000 ljudi. Također, značajan ljudski patogen su bakterije roda Shigella koje uzrokuju akutnu šigelozu. Vrlo su zarazne i rasprostranjene diljem svijeta. Jedan od najznačajnijih medicinskih problema današnjice predstavlja pojava rezistencije na antibiotike kod Enterobacteriaceae. Javlja se zbog široke i učestale primjene β-laktamskih antibiotika, kinolona i ko-trimoksazola. Mehanizmi rezistencije na antibiotike kod enterobakterija su promjena ciljnog mjesta, proizvodna enzima koji razaraju antibiotik, mehanizam pumpe koja izbacuje antibiotik iz stanice ili smanjena propusnost stanične stijenke za prolaz antibiotika. Najvažniji mehanizam otpornosti na β-laktamske antibiotike je proizvodnja β-laktamaza. U Hrvatskoj u 2015. godini zabilježen je porast rezistencije posebno kod invazivnih izolata E. coli i K. pneumoniae na III generaciju cefalosporina (5 i 50%), dok rezistencija na kinolone iznosi 25%. Kontinuirani porast rezistencije enterobakterija na karbapeneme (3% u 2015. g.) predstavlja najveću opasnost koja bi se mogla proširiti u skoroj budućnosti.