U radu se analizira zaštita statusnih prava građana u Republici Hrvatskoj. Djelovanje i postupanje pučkog pravobranitelja kao neposrednog zaštitnika tih prava tako dolazi u prvi plan. Sama institucija pučkog pravobranitelja usmjerena je na zaštitu čovijeka građanina od negativnog postupanja državnih institucija pri ostvarivanju prava po načelu jednakosti. Sustavnim ukazivanjem na nepravilnosti i propuste, pučki pravobranitelj opetovano daje svoje preporuke koje se u vrlo maloj mjeri uvažavaju. Tada dolazimo do zaključka kako je sustav zakazao, te da bi samu zaštitu svih prava građana, a ponajprije onih statusnih zbog kojih se razvija osjećaj nejednakosti, trebalo tražiti izravno od zakonodavnih tijela koja se kako se čini sami ne zalažu za prava za koja su prisegli na Ustav da će štititi. Uz ovaj negativan koncept, postoji i nada da će Republika Hrvatska doseći razinu visokorazvijenih zemalja Europske unije glede zaštite prava građana obzirom da smo u svibnju 2017. godine postali potpisnici i nositelji Zagrebačke deklaracije o zaštiti ljudskih prava i jačanju demokracije u Europi. Ova Deklaracija postaje nova vodilja u suradnji građana, državnih i nedržavnih institucija, zakonodavnih i izvršnih tijela i svih ostalih, jer samo participacijom i suradnjom svih nas možemo doći do pozitivnih rezultata na dobrobit svih nas.