U ovom radu analizirat će se brodarski ugovori te dvije najčešće i najvažnije podvrste brodarskih ugovora, brodarski ugovor na vrijeme te brodarski ugovor na putovanje. Njihova važnost je vidljiva najviše u području prijevoza stvari morem te kao takvi imaju najdulju povijest korištenja. Kroz vrijeme je svaki od spomenutih brodarskih ugovora razvijao svoje elemente koji su ga razlikovale od drugih sličnih instituta te u praksi zbog svojih različitosti omogućavali ugovornim stranama da izaberu onaj ugovor i one elemente koji najbolje odgovaraju ekonomsko-pravnim potrebama i interesima tih istih stranaka. Svaki od dva navedena ugovora ima svoje posebnosti koji se odražavaju u činjenici subjekata ugovornog odnosa, objekata ugovora, ugovornih klauzula, načina rješavanja sporova te formalnih tipskih obrazaca koji su uobličeni u međunarodne obrasce te se kao takvi koriste u svakodnevnim ugovornim odnosima. Cilj ovog rada jest na jednom mjestu komparativnom metodom utvrditi sve bitne sastojke brodarskog ugovora, njihove prirodne i nuzgredne sastojke, glavne razlike između njih, svrhu razlikovanja pojedinih sastojaka tih ugovora te prednosti i nedostatke svake podvrste brodarskog ugovora u odnosu na svakodnevni promet i prijevoz stvari morskim putem. Time će se ovim radom dati uvid u obveznopravne odnose pomorskog prava koji se u nekim situacijama naslanjaju na supsidijarnu primjenu općeg obveznopravnog režima, a u mnogim drugim situacijama imaju svoje posebnosti kao odraz posebnosti pomorskog obveznopravnog odnosa. Iako uvid u obveznopravne odnose pomorskih ugovora o iskorištavanja brodova možda nema toliku važnost zbog rjeđe upotrebe samih ugovora u sustavu obveznog prava, poznavanje istog mora postojati i biti prioritet onim pravnim poretcima koji u svojoj pravnoj povijesti imaju neraskidivu vezu s pomorstvom i odnosima vezanim uz prijevoz i promet stvari morem.